13.12.2005. prica se da je jedno neobicno brdo koje sada zivi u hangzhou, doletjelo iz daleka, spustilo se u obliznju sumu i ostalo. tako je i bilo, desilo se negdje oko devet ujutro, 20. studenog, na nebu iznad shanghaia sam prvi puta nakon mnogo dana osjetila spustanje. kako ono ide.. mali korak za covjecanstvo, veliki za covjeka.. shanghai sam samo dodirnula, nezamislivo glomazna bujica ljudi otplavila me dalje. i od tada sam ovdje, u vodenom gradu s mirisom oceana i przenog tofua, ja, brdo s cudnovatom vegetacijom, stranim izgledom, zacudjujucom konstrukcijom, smijesnim hodom, velikim nosom i ocima koje gledaju, pricaju, jedu, jer usta jos nisam osposobila. ostala su negdje tamo, u gradu na rjecini, u buri, u okusu sira i friskog kruha, medju dragim dragim ljudima,... i smiju se. ali srecom, sve ostalo spustilo se ovdje samnom, srce mi je na mjestu, pluca se polako pune, tijelo koristim zahvaljujuci taijiu, otkrila sam dlanove jednog jutra u parku, ali za mozak jos nisam sigurna, ne javlja se cesto. mali majmun se bice izvukao iz spilje i sada skace po speglanim kineskim livadama. zivio shrubbery