.. još samo dwa dana škoLe su nam pReostaLa.. osam godina mog osnownog škoLowanja su pRošLe bRzo.. nisam se stigLa ni okRenuti, a weć je kRaj.. još nisam swjena toga.. kao da sam jučeR još išLa u škoLu, aLi za upisr u pRwi RazRed gdje sam stekLa pRwe pRijateLje.. a sada, sada se Rastajem od tih istih pRijateLja sa kojima sam se dRužiLa.. sa kojima sam se gLupiRaLa, LudowaLa aLi i pLakaLa.. koji su uwijek biLi tu uz mnene.. i kojih sam woLjeLa na poseban način.. swakoga dRugačije, aLi posebno.. u RazRedu nas je biLo swakakwih.. onih powučenih, maRLjiwih, onih koji ne maRe za škoLom (oni koji su misLiLi da je osnowna kao fakuLtet hihi), bRbLjawih (kao ja hihi), zLočestih i dobRih.. često smo se znaLi swađati, aLi uwijek bi se dRugi dan miRiLi.. RadiLi bi spačke pRofesoRima, a najwiše čistačicama hihi.. nikada u takwim situacijama nismo htjeLi izdati nekoga, swi smo biLi sLožni za kaznu.. u toj škoLi su se pojawiLe moje pRwe Ljubawi.. a i Ljubawi dRugih.. najwiše ću se sjećati kada su zaLjubLjene biLe moje gataRe pa smo moRaLe tu osobu pRatiti u stopu hehe.. sjećam se swih teRenskih nastawa gdje su nas pRofesoRice uwijek totaLno ižiwciRaLe, a na kRaju teRenskih smo se samo smijaLi tome.. matuRaLac.. njega ću wječno pamtiti.. kada smo mi cuRe dRžaLe stRažu dečkima koji su išLi na noćno kupanje.. pa bi donijeLi wode u bocama i nas špRicaLi.. ma to je samo maLo od onoga što žeLim pamtiti wječno.. žeLjeLa bih swaku osobu zapamtiti, swaku njegowu cRtu Lica, kaRakteR, ma swe.. aLi... znam da je to nemoguće.. sada nakon osnowne počinje tako Reći nowa stRanica u našem žiwotu koja tReba biti ispisana.. swatko kReće swojim putem i stječe nowa pRijateLjstwa.. samo.. žeLim da me se wećina sjeća, kao što ću se i ja tRuditi sjećati se njih.. možda i jesmo pRgawi RazRed, aLi woLimo se najwiše na swijetu.. RazRedm koji nikada neće izbLijediti.. 8. b..