U slobodno vrijeme šetam psa, crtam, zujakam, surfam po netu, pravim referate, glupiram se, izlazim sa prijateljima i svakako da ne zaboravim najvažnije visim na fejsu.

Glupiram se kao brojanje od jedan dosto, sto do jedan.

p. s. s obzirom da ja nigdje i ni na koji način nisam vrijeđao niti tebe, a niti ovog tu čiji je post iznad mojeg, moram samo primjetiti da je ovaj tvoj čin (i njegov) vrlo neugodan, nepristojan i bezobrazan. vidiš momče, sloboda ti je kada dopustiš kritiku i na vlastiti račun... kao što ti ja dam slobodu da bez razloga primjerice lažeš da se ja non stop glupiram kako bih ispao pametan ili da te vrijeđam (da podsjetim, samo sam citirao jednog forumaša i umetnuo: top:)... mlad si i kad se oslobodiš vlastitog ega, frustracija i predrasuda... onda ćeš i naučiti što je to sloboda... do tada te prepuštam tvojoj " slobodi " i tvom " filozofskom svijetu " za koji zaista i jesam samo padobranac: bicedobro:: kava:

Trenutno se glupiram sa Safetom, medom, brkom, Shadowom, Spejsom, Marty i Sydenom, ništa ne radimo po cijele dane, postali smo pravi neradnici, samo pvp i glupiranje.

rekli su da kako godine prolaze, da se gubi oni dječji snovi, da polako postaješ ozbiljniji, da s vremenom u tebi umire ono dječje... al ja ne vidim baš preveliki pomak, jer ma što bilo, i dalje bi se ja igrala... sada s većim igračkama, al bi:) i da se slučajno sada ne nametne neke primisli, eee:) jer igram se, glupiram se, letim, letim, letim... iskorištavam minute, sate i dane:) brige? da, tu su... al koliko god mi oduzimaju volju, prođu, jer znaš da na kraju, nema smisla:) i naučiš se nositi s njima, svladavaš ih:) da

eto... glupiram se sve u 16 i zaboli me - niko mi ništa nemreeeeeeee: rofl:

ej... dragi moji... znam znam znam i znam.. nije me bilo................ jakooooooo dugoo... sry zbog toga.. znate vec i sami kako je kad se nema vremena... stalno negdje juricam.. trci vamo trci tamo.. i tako... na sve strane pomalo pa ne stignem vama ovamo hehe nego da vam cestitiam i Novu godinu a i Bozic... doduse kasnim i to na veliko i s jedim i drugim al sta cu... e pa SRETAN VAM BOZIC I SRETNA VAM NOVA GODINA =))) hehehe =)))))))) =)))))) stvarno mi je zao sto vam se nisam stigla prije javiti... al ssad sam tuu hehe... e da vas pitam kako ste se vi proveli za Novu godinu a i za Bozic meni je bilooo supeerr i na jednom i na drugom... doduse imale smo izbora gdje da slavimo novu godinu aliii... tamo gdje smo najvise htjele bilo nam je daleko... a ustvari kakve to veze ima.. pa dopratili bi nas.. (decki heheh).. ma ajd nije nam svakako bilo lose bilo nam je super divno krasno hehe... bili smo kod les yeux... nas 4 i kasnije doso jedan nas frend i tako smo se prezderavale cjelu vecer.. plesale.. glupirale.. smijaleee men se cini da nije bilo svadje il se mozda dobro ne sjecam hehehe... i tako moji vi: D inace sve superr.. dobre sam volje... spremam po kuci (to je velikiii hehe) onda se malo glupiram... gledam tv i tako onda izadjem vaniii pa se i tu zabavim.. uglavnom da skratim SUPER SAM.... hehe e sad malo slikica s nove... necemo nes pretjerano neg nes malo hehe pa idemooo..

Itd. - glupiram se banalnim primjerima, ali ako zbanaliziraš bolesti i deformacije, ispadne upravo tako - ljudi počinju birati tko smije živjeti a tko ne.

Još se sjećam kako mi je prvih par puta bilo bed u kampu.. morala sam mini disco plesati na jednoj velikoj praznini pored igrališta, pred skroz zgodnim dečkima, turistima u kampu, koji su stajali sastrane i gledali me kako se glupiram sa klincima od 3 - 12 godina..

Želim da se stisnem uz tebe, da te milujem, da ti šapućem na uho bisere, da pričam o slobodi, da se glupiram, da ti kažem, oh ti ludo jedina.

oprostite što se nisam javljala, eto moja puka ljenost.Neznam stalno radim dizajnove il prčkam po fotoshopu da ni ne stignem doći na ovaj blog.ccc, ccc, ccc, nevalja to, nevalja... pa niš kao što vidite imam novi dizajn... kojeg sam si sama napravila:) po vlastitoj želji iako mi je malo žao što su neki tipovi napravili od te jadne violine... heh... pa eto sve kod mene po starom, još uvijek se nastavlja ista stvar u školi... kao npr. ima tamo neki tip u mom razredu koji nas odlične učenike mrzi, il tako nešto, uglavnom ja njemu nisam ništa loše napravila, i sad ja se tamo nešto glupiram i on stalno upada: šta je tebi, e? mislim, kao da se ja nemam pravo šaliti i glupirati ali ne, mi smo svi štreberi, " cinkaroši " (zato što smo ih mi kakti cinkali da su oni markirali, blabla) a mi ni krivi ni dužni.A pazite ovog apsurda, bilo to još prije al vrijedi ispričati jer se u tom primjeru predivno ističe ljudska tj. njihova glupost: oni markirali i na satu pita profesorica redara tko nedostaje i oni kažu sve uključujući i njih.I sad poslje dan-dva na satu sro profesorica pita njih gdje su bili a oni kažu tamo nešto u školskom dvorištu tj. da su markirali i sad počne svađa da kako smo mi tj. redar mogli njih reći da ih nema? to mi je bilo tako smješno za plakat Pa redar mora to reći ili će on nastradati ali ne, mi smo njih izdali, cinkaroši, blabla... i tako još i sad se događaju slične zgode tak da nikako na zelenu granu.Ja se trudim da ne budem s nikim u zavadi ali ovo je stvarno previše.Dobro ja sam se sad iztipkala neda mi se više, tak da do sljedećeg postanja

jer ja želim na jahanje.... a kako ću po ovoj bljuzgi po ovim lokvicama, lokvama velikima? ajme... i to je tako, približava se proljeće, ono razdoblje kad bi ja na jahanje, i samo mi se to mota po glavi, al kako ću? fiju:)) da idem svejedno pa da budem mokra od glave do pete, a ako me netko i vidi, pa takva ti je ona:)) za jahanje bi dala sve.... prije dvije godine odlučila se ja hrabra žena za terensko jahanje, galop:)), i kao luda (još mi tad nije išlo najbolje, a sada kao da, ha ha:), pravim se, glupiram, gledam naokolo, zujim... ali ali... konj nešto malo poludio od mog meškoljanja i fiju on sam u galop.... a ja se ljuljah na sve strane i tres na pod, na glavu, da da, možda se štogod poremetilo:)).... i na leđa, napuklo rebro, bila natučena dobrih 15 dana, s temperaturom 40 - nisam mislila da ću ponovno sjest na konja, nekoliko sam mjeseci izbjegavala te životinjice na četiri noge, bila na velikoj udaljenosti, kad bi išao prema meni, ja bi samo kao rak, unatrag:)) al kako ću, ne mogu?:))) taj osjećaj ne napušta te nikad, ta sloboda, taj adrenalin kojeg osjetiš... taj njihov poseban miris, to pitomo i drago stvorenje... i ponovno me osvojili i nestao strah, a ja ponovno osjećam tu ovisnost... onako, kao da ti nešto nedostaje... i želim sunce, želim želim:))))

Pa sad kad me uhvatize na nekom raskršću kako radim grimase, znajte da se ne glupiram

Već dugo živim kao broj za koga nikoga nije briga, a kako nisam broj glupiram se kako bih obratila pažnju na sebe.

I vidim ja, balim u neke likove, xy, a dobriiii suuuu.... baš se uparkiravaju... aj onako lagano trčkaram... specifično, ne dižem noge (ponekad mi se ih ne diže pa se glupiram, vučem ih):))))))) i što možeš očekivat?

Još uvik se odmaram, vrijeme curi, ali još ne razmišljam o danima i datumima... jer kalendar i sat su prvi koje zaboravim na godišnjem... kako rodica ne živi na moru, uglavnom uživamo u kupanju i sunčanju, neobavezno pričamo o svemu i svačemu, a najviše o raznoraznim ljetnim zgodama i nezgodama iz djetinjstva i mladosti... jer ljeto nas veže i spaja... oduvijek... i nema veze što nas dijeli čak 17 godina, jer je ona došla na ovaj svijet u zadnji čas, punih 14 godina poslije brata... i uvijek bila mezimica...... i onako u žaru čakulanja, prisjećanja i zafrkancije, u jednom momentu me onako u šali, cereći se poklopi izjavom, joj, jel ' se ti sjećaš koliko si me kacavala kad sam bila mala, još imam traume od toga... a apropo toga, kasnije smo pokušali naći književni izraz za kacavanje, i nismo uspjeli... pa, recite ako znate...... iako rečeno u šali, nije mi baš bilo ugodno, ali moram biti iskrena i priznati, da sam je sigurno dosta gnjavila na moru... ona mala, tek treba naučiti što je more, a ja puna mladosti i energije, cijeli život s morem sljubljena kao riba, jednako dobro plivam i prsno, i leđno, i kraul, ronim, glupiram se, skačem i nanoge, i naglavu, sa stijena i visina, s kojih se danas sigurno ne bi usudila skočiti... meni je sve to bilo tako normalno i tako lako...... i čakula je otišla dalje, al ' svejedno je meni ona rečenica još neugodno zvonila u glavi... a kako je rodica profesorica engleskog, i radi u školi, priča se nastavila o dogodovštinama s djecom, kaže, roman bi mogla napisati, koliko je znaju i nasmijati i razljutiti, al ' ona baš voli svoj posao... na jednom izletu, na bazenu, školski kolega je bio uvjeren da se bavila plivanjem, kaže, ma nije moguće, tako dobro plivaš... aha, tu sam te čekala, da te ja nisam tako muštrala i maltretirala, ne bi ti danas dobila takav kompliment... a ona se opet ceri... eto, meni je ipak ta zgoda došla kao mala satisfakcija... a priznajem, volila bi da nije rekla, jer znate kako se ono kaže u svakoj šali ima pola istine...... i padne mi tad na pamet priča moje mame, pa je pitam jel ' zna kako joj je tetka naučila plivati, u našem malom mistu... i pričam joj... mamina, a kasnije i moja draga teta bi pronašla nekoga da je gura u moru ispred sebe, i tako skoro do pola vale... jel ' treba uopće reći da se ona cilo vrime derala, i da je vala odzvanjala od njenog glasa: teta....... eeeeee, utopićuuuuuu tiiiiii seeeeee.... ha ha ha... rodica je umrla od smija... a kad joj je tetka to predočila ponovo, onako zorno uz pomoć i glasa i ruku... šta ću vam reć ', smijali smo se k ' o ludi...... ja iz svog djetinjstva nosim neke druge traume, ali od mora i plivanja zasigurno ne... i ne pamtim da me itko posebno učio... proplivala sam sama... da upotrebim uzrečicu mog sina kad je bio mali, a kod mene je bila više pravilo, nego izuzetak, ja sam... naime, znate kako nas djeca znaju iznenaditi nekim izjavama, da se pitamo odakle im to... e, kad bi mi našeg pitali tko ti je to rekao ili odakle ti to, on bi samo odgovorio ja sam..., pa se ti misli odakle mu...... a sin je proplivao, nažalost, u školi plivanja... zašto se je toliko bojao mora, čemu se i on sam danas smije, sambogzna, ali čim bi vidio da mu se ne ' ko približava za odvest ' ga u more, već je cila plaža odzvanjala od njegove dernjave... a ljudi samo gledaju, a mi se samo crvenimo... i onda smo skratili i svoje i njegove muke, i odveli ga na bazen u školu plivanja... a nakon toga je jedini problem bio kako ga nagovoriti da bar nakratko izađe iz mora...... šta vi kažete na te stare " pedagoške metode "?... kako se vi snalazite u moru?... kako ste naučili plivati?... imate li traume iz djetinjstva od nekih osoba ili postupaka?... budite iskreni, i podijelite vaša iskustva... guknite, golubovi...

Često MI I moja djeca kad smo negdje vani pa se " glupiram " kažu: " Mama daj se prestani ponašati ko vrtićanci "...

Da mi mama kad god dođe pegla ili čisti da bi mi pomogla, a ja se tu glupiram.

Želim da se stisnem uz tebe, Da te milujem, Da ti šapućem na uho bisere, Da pričam o slobodi, Da se glupiram, Da ti kažem Oh ti ludo jedina.

Plešem dok me kosti ne zabole, pjevam dok ne zdrapam grlo, glupiram se - i baš me briga što će zgodni komadi naokolo misliti o meni, jer se ne moram " reklamirati ", ne moram nikoga impresionirati.

I uopće se ne glupiram, zanima me što imaš reći.

Bolje je tako stvarat uvjete za napredovanje nego da bez veze se ja glupiram i živciram s izjavama.

Re Jura: mozda fuj/bljak je zavrijeđeno npr. kad braniš pedofile crkvene a nisi NIT JEDNOM izrazio mišljenje, kad meni veliš da su jadna djeca koja mene trebaju, kad iskušavaš me, kad mi pripisuješ krive poticaje, kad navodno djecu uključuješ ima još puno fuj je to jura ne Jura niš ti ne osjetiš niti znaš procjeniti sententia je stvarna u svemu, fikcija je kad joj podmećeš, znam što radiš i namjerno ti idem na ruku, kad se glupiram i zezam; istina je sve u vezi iskustva, samo su izmjenjene neke stvari, ali bit je tu; nešto što ti nemreš oprostiti je istina_ sve ono duhovno i materijalno menopauza; opet bljak: Kaj je tvoje ponašanje rezultat menopauze? _ Jura, a kak se to ponašaju žene u menopauzi i ja? ti si u menopauzi pa sudiš o ženama? uopće, kaj te briga jesam li udata, znam li tko je Mika npr? ovo pod 8 govori da nemaš blage veze niočemu; ja uopće nisam nisakime na blogovima se sukobljavala, možda si se ti potpisival kao ja? s kim sam se ja sukobila?

@rocky, sta se promijenilo? sta mislis da sam ja neka glupaca inace ovako u zivotu? ne, ne... dosta mi je filozofiranja, marketinga i pizda materina i na blogu se mogu glupirat koliko god hocu. i glupiram se. a ti ako ces citat, samo izvoli. nisam otjerala nikad nikog. pa uzivaj (CAROLINA 16.03.2005. 06:03)

Ja se zajebavam i glupiram, a tako i tako će mi Rusi dati plin. "

Valjda mi je to neki instinkt iz prirode jer moja braća inače tako bježe od predatora, a pošto ja znam da u mom domu predatora nema, plešem i glupiram se iz čistog užitka.

I zezam se, i izlazim i glupiram..

Ne glupiram se, ne dizem tu hrpu plastike na zadnji jer ako odletim ne samo da cu se polomiti nego ce i motor napraviti nekom sranje a i sebi nabijam trosak.

A ruku na srce - kuja ustvari nisam, ruku na kurac - samo se glupiram.

Na nekima sam mlada, na nekima stara, imam oči djeteta i gomilu sijedih vlasti, na nekima se glupiram kao šašavica, na nekima nekomu drugom očitavam bukvicu o odgovornostima u životu, na nekima kupujem ultra moderne wedge platformice, na nekima se umatam u debelu toplu vestu za baku, na nekima slušam Arctic Mokeys, na nekima talijanske kancone...