Uz 1600 okretaja, a toliko nisam navinuo jadnog Detroita nikada, između stupova mosta gmizali smo jedva 2 čvora.

Dakle, među građanima gdje bi mogao dobiti podršku prije nego, recimo, Šeks, nije imao štop tražiti, a u provinciji i u aparatu, prevladavali su popravljeni pašalićevci, dok su po Banskim dvorima gmizali ljudi koje je Sanader imenovao svojom voljom.

napisala sam jednom priču o skakavcima. počinjala je rečenicom: skakavci su se namnožili. ne mogu je naći. bila je vrlo uzbudljiva. uglavnom, tih je skakavaca bilo posvuda. gledali su i gmizali kućom. ili vrtom. ne sjećam se više. glavna likica ih je mrzila. mislim da ih je lopatom izbacivala odnekud. najgore je bilo kad se pojavio gigant skakavac na tavanu koji je izvršio samoubojstvo nabijajući glavom u krov. likica se morala riješiti trupla. kvragu, to je bila baš super priča. ne mogu vjerovati da sam je izgubila.

Gmizali smo mravljim koracima po prokletim siparima.

Svijetla kao da su ga pratila gaseći se za njime, u pokušaju lokalne privrede da uštedi koji kilovat struje, puštajući zoru da se probije kroz okrilje noći... sada bi netko mogao reći da ova pišćeva metafora gašenja uličnih lampi, simbolizira patnju našeg glavnog junaka... ali idemo dalje... u središnjoj gradskoj luci čula se samo tišina... u biti, nije to ona klasična tišina kada se nečuje ništa, već ona vrsta tišine u kojoj se sve čuje, a ništa ne remeti onaj mir grada koji se tek budi... galebovi su zborno pjevali iznad ribarica koje su ulazile u porat, kao da mole da im ostave koji komad ribe... jednolični rad dizelskih motora ribarica, probijao se do rive, oduzimajući usnulome gradu one posljednje trenutke sna... grad kako da je to razbjesnilo i u par slijedećih minuta spustio je u samo svoje središte nervozne vozače/dostavljaće koji su uvijek u nekoj žurbi, lokomotivu koja je žurila na susret sa svojim vagonima, ostavljajući iza sebe oblak crnog dima i svu silu ranoranioca koji su se dovezli u središte javnim gradskim prijevozom... grad se budio, a ljudi su još uvijek bili pospani... hodali su pognutih glava, zavućeni u svoje zimske ogrtače, makar je bio tek studeni... ali kao i što mu samo ime govori, baš je bilo studeno to jutro... truba nervoznog vozača, prenula je našeg glavnog junaka iz sanjarenja samo zato da bi vidio da je grad počeo disati punim plućima... rijeke automobila slijevale su se u samo središte, u očajničkoj potrazi za preostalim slobodnim djelom prostora, gdje će uparkirati svoje limene ljubimce dok trčkaraju gradom u obavljanju svojih jutarnjih obveza... vozilo javne gradske službe, od milja u narodu zvano, pauk... polako, ali sigurno dizao je svoju prvo dnevnu žrtvu nepropisno parkiranu na samom pješačkom prelazu u centru gradu... preko puta ceste, majka s malim djetetom u naručju, čekala je ispred bankomata u redu koji se stvori prvenstveno zahvaljujući postarijoj bakica, koja je sudeći po njenim gestikulacijama (a i po uzviku... DRUGI PUT ZAPIŠI PIN, BABO), zaboravila koji joj je pin i na kraju izgubila svoju karticu u njedrima bankomata... i sada se stvorila kolona... a malo djete je bilo nervozno, nenaviklo na ovakve jutarnje strke (još je ipak premaleno...) i svojim reskim, dječjim plačem budilo još malo onih pospanih na ulici koji su ili kasnili na posao ili negdje samo jednostavno žurili... iz obližnje pekare širio se opojan miris bureka i naš je junak odlućio da je vrijeme za marendu... pojeo si je jedan slasni mesni burek, sjedeći na klupici u obližnjem parkiću i krenuo pomalo dalje... s druge strane parka, majka se izderavala na svoje djete, koje se zaprljalo igrajući se u pješčaniku... ne kužim... pusti ga da se igra, a kada se djeto k ' o djete zasere, izderava se na njega... jadno djete... policijsko vozilo pod punom rotacijom i ratnom spremom, prošlo je centrom grada u slalom vožnji među autima koji su gmizali puževom brzinom samim središtem... opet neko sranje... pomislio je naš glavni junak, kupio si dnevne novine i sjeo na terasu obližnjeg kafića i narućio si kavicu... opet samo gluposti u novinama... jesmo li se dovoljno uvukli u šupak amerima... da li nas evropa još može malo dublje primiti... ma nema tog šupka u koji se naši političari neće ugurati... Da, da... samo donesi... lovu ću ti dati kada se vidimo... o čemu to konobar priča?

B ila je sredina ljeta, vrućina takva da su na ulicama gmizali u sjenama uz kuće samo rijetki prolaznici koji nisu mogli izbjeći da izađu na otvoreno.

Crvi su mu gmizali iz kostiju

Bila sam kostur. crvi su gmizali u meni, a vatra me palila od nogu pa sve dok me nije cijelu prožela

Bila je sva prljava i crvi su gmizali preko cijelog njezinog tijela.

Ali, uz sve to i uz taj palež i pljačku i uz sve one ljigave oportuniste koji su gmizali iz svih krajeva Hrvatske po svoj dio plijena, ti su isti marno čuvali stražu (po dvojica odjednom) pred kućom onog djeda i ni dlaka s glave mu nije pala.

Iako nam je ljeto manje više gotovo, ili pri kraju, kako želite, vjerojatno se još uvijek svježe sjećate svih onih malih kukaca koji su vas tokom ljeta gnjavili, zujali, gmizali i sve i svašta

Gmizali smo ulicom, a sa strane su ljudi urlali i mahali zastavama.

Nogometasi na obliznjem igralistu gmizali su kao buhe po zelenom platnu biljarskog stola

Pored njenih nogu, djelomice raspalo, ležalo je tijelo po kome su gmizali crvi i roj gladnih muha

Opet su bili na stropu i opet su neumorno gmizali negdje prema zidovima.

Dvije velike hrpe štakora koji su gmizali jedan preko drugog, u nekoj grozničavoj aktivnosti

Ovakvom vožnjom kao da se poravnao vozni red, jer u suprotnom smjeru stvari nisu išle ni približno tako brzo, već smo naprotiv »gmizali«.

U prapovijesnom vremenu, davno prije famoznih dinosaura, davno prije pojave prvih pravih kralježnjaka, Zemljom su gmizali organizmi posve drukčiji od onih danas znanih.

Dakle, to se dogodilo već kad su ljudi gmizali po Zemlji, a nije bio samo neka klimatska promjena - u tom slučaju bi se to događalo tisućljećima, i nitko to ne bi nazvao potopom, prosto zato što ne bi znali kakvo je stanje bilo na početku

Ležao je tamo s napuhnutim trbuhom, a iz usta su gmizali crvi.

Nekoliko dana nakon nesreće došli su i ljudi iz okolice razgledati mjesto nesreće.To bilo je vražje gnjezdo govorili su.Vražji skoti unutra su gmizali

Pritisnut sparinom, hranio se znojem i isparavanjima naseljenika koji su žurno gmizali prema svojim malenim betonskim enklavama

Ili su ipak oni za Vama gmizali i otvarali Vaš šlic na svakom koraku?

No, vatra je palila moje tijelo, a crvi su gmizali u meni i po meni.

Gmizali smo autocestom očajni zbog sporosti.

Već dugo se kajem. " Imao je također oblik kostura koji je bio u plamenu i iz kojeg su gmizali crvi

Crvi su joj gmizali iz mesa i kostiju.

Ne mogu zaboraviti propadanje, smrad smrti, šupljine gdje su nekada bile oči, prljavosivu dušu i crve koji su gmizali iz kostiju.

Njemačka vojna policija prisiljena je bila, da bi održala kakav takav red, pucati iznad glava ranjenicima, ali oni su bez ruku, bez nogu, jednostavno gmizali, plakali i dizali papir na kojim je pisalo odobrenje liječnika da mogu zbog svoje povrede napustiti Staljingrad.

Ispala bi ogorčena, razočarana, nadrkana, frustrirana i svi ostali epiteti kojima muškarci vole krasiti žene koje reagiraju na njihovo loše ponašanje (to što bi oni u sličnoj situaciji gmizali po zemlji im, naravno, ne pada na pamet).