Tim načinom napreduje šk. knjižnica, te će ako Bog da, za nekoliko godinah priličan broj svezakah posjedovati. Svake se godine broj knjiga povećavao, pa je zabilježeno da ih 1888./89. ima 126, a poslije iz godine u godinu poneka više.

Trajanje službe... izabranih starešinah ustanovljuje se po smislu Naputka o upravi imutka i dobarah cerkvenih od god. 1859... na šest godinah.

Vele, da je beg s četom, znaš, proti vama pripoviedaše čovjek u godinah. A, a, a ovud ne ima Turaka? zateže Marko. Ne ima vele " Vlasi ". A gdje su vaše puške? upita Marko seljake, a meni lukavo namiguje. Ne imamo mi pušaka, duša valja, ne imamo zaklinju se " Vlasi ". He, he, vi im vjerujete?

Kroz više godinah zatim nevidješe zidine Slunjske, u svojoj bližini turskih čalmah, te se i godine 1597 u zimsko doba zahman spremahu Turci na Slunj, jer jih naši junačkim srdcem izčekivaše, pripravni vazda na boj, buduć da je tada Korana dielila Hrvatsku od Turske, a Slunj bijaše prednja straža hrvatska.

" Vjenčanje ili Ženidba. " Svati se kupe u mladoženjinoj kući u oči pira, a djever hoda po sanduke djevojačke, koje hotijući ponit iz njezine kuće, nadje djete od desetak godinah gdje na njima sjedi, nit mu jih dade povući, tad moleć i prieteći djetetu, (koje prija bude od svojih naučeno) išće škrinje, nit mu jih predaje dok mu koju jaspru nedadu u ruke.

Poslie minulih višerečenih pet godinah ote knez Nikola krčki i njegovi sinovi silomice, ili kako listine kažu kradomice knezu Nikoli Zrinskomu grad Slunj, bez povratka pozajmljenih novacah.

Kaže puk, da je ovdje njegda kralj prebivao, i zato se njeki dio zidine, što je, reko bi, posobito stao, na kom se mogu poznati vrata, zove obično " Kraljevi dvori. " U sriedini stoji čatrnja, koja se sve do malo godinah nazad jedva uzdržala ciela, nu sad ju ponajviše čobani i mladjarija zasipahu, ali se još poznaje.

Ali jur godine 1424 dne 18. Veljače, založi ga s nova isti knez Nikola Jelisavi udovi Pavla Zrinskoga i nje sinu Nikoli za 2000 dukatah u zlatu, na vrieme samo od pet godinah, ako novce povrati.

Prem da su oba po običaju onoga vremena podupirali crkve i samostane, i prem da je Friderik još kao starac od 90 godinah hodočastio u Rim, da čini tobože pokoru za svoje griehe, nije ipak on, kao ni sin mu ni malo držao do Boga i do crkvenih i svietskih zakonah.

Odatle se vidi, da su prije njekoliko godinah oba bila samo jedno jezero: zemlja, što je medju njima, stekla se je prokopi.

Tri godine iza smrti svoje žene, vjenča se on potajno s Veronikom, ali opet iza tri godinah (1428) dade istu Veroniku Friderikov otac Herman II., ne bez tajnoga podjarivanja kraljice Barbare, svoje kćeri, u tamnicu zatvoriti, te nakon toga u koruškom gradu Ostrovici iz osvete u kupelji utopiti. 12)

Bivši Toma tad jur 66 godinah, oboli iznenada i umre u Krapini, odkuda mu tielo, iza kako je osam danah na odru izloženo bilo, svećanim načinom odvedoše u Zagreb.

U izvanrednih domovine okolnosti opunovlastio je narod hrvatsko-slavonski preuz. g. bana, da za olakšati narodu nošenje novčanoga tereta, koji bi se od vremena do vremena polag okolnostih ponoviti imao, jedan milijun forintih u srebru s koje god strane moguće bude, pod garancijom državnom uzajmi, koju garanciju sabor ovaj u ime naroda, kojega zastupa, na se uzima i sebe obvezuje, da će dug taj za 10 godinah iz dohodaka svojih državnih izplatiti.

Po liku jezerišta, i po zemljištu, što je odvedenjem vode stečeno, osobito pako po sadrenih stienah, gdje je još prije njekoliko godinah bilo više vodopadah, vidi se jasno, da je to jezero bilo njekoč mnogo veće, te da se tim više suzuje, čim više ljudi prekapaju one sadrene batrice, što se više od jezera steru.

Prvim predsjednikom Čitaonice izabran bijaše Josip Fink, providnik vlasteli, a tajnikom izabran bijaše Stjepan Valenteković, koji je bio i duša Čitaone te je to mjesto kroz 25 godinah točno i savjesno i time skopčane dužnosti vršio.

Senj kao i otok Krk, bijaše u smislu diobe načinjene g. 1449 medju sinovi Nikole Frankapana, vlastitost sve 9 bratje, ali stojaše tada jur njekoliko godinah (počam od 1480) u kraljevsklh rukuh i u njem zapovjedaše kao kapetan Ivan Bot Banjski.

Ali negledeći na to, da su ista štatuta godine 1462. i 1465. od osam Frankapanah s nova potvrdjena, čini se, da množina ovih gospodarah nije bila baš po čudi ni vlastelom, ni gradjanom senjskim, pošto g. 1465. pridadoše svomu zakonu još sljedeće važne točke: 1. Ako bi koj godj od knezovah senjskih povriedio, ili prekršio prava senjska, da ima izgubiti za vrieme od deset godinah svoj dio gospodstva senjskoga. 2. Ako bi koj od Frankapanah poslao svoje ljude, ili svoga častnika, da učini silu kojemu godj Senjanu, da tada sudac senjski ima udariti u zvono, na što mogu svi gradjani oružanom rukom doći i protjerati gospodske ljude.

Ali došavši u Senj, nenadjoše glavnoga krivca Jurja Daničića, jer ovaj biaše već pobjego u gore sa Vinkom Hreljanovićem i sa 40 svojih drugovah, na što komesar podieli zapovjed: da svi, koji nisu gradjani, za osam danah iz Senja otići imadu, postavivši kapetanom senjskim Nikolu Frankapana Trsačkoga; te tako bude izza 170 godinah gospodar i zapovjednik senjski opet jedan Frankapan, premda se svi knezovi frankapanski, sve do zadnjega Franje Kristofora, u pismu smatrahu uvjek za knezove senjske.

Ovimi darovanji naraste još veće moć i snaga knezovah krčkih i senjskih, te oni biahu velikom stranom uzrok što izza padnutja Mladena bana hrvatskoga i bosanskoga, nova buna hrvatskoga plemstva, podignuta pod vodjenjem Ivana Babonića, Jurja Šubića i Ivana Nelipića proti ugarskomu kralju, nepodjè za rukom, premda je rat proti buntovnikom mnogo godinah trajao, a još za vrieme vienčanja Ludovika kralja 1342, sasvim dovršen nebiaše.

Još do najnovijega vremena stajaše jedan dio strmenoga braništa, koje se prije njekoliko godinah iznenada poruši i njeke krapinske kuće oštedi.

Trajanje službe starešinah cerkvenih ustanovljuje se na šest godinah... (Za svako selo uz svoje ime i prezime stavio je križić knez i još dvojica.

Tatarom uzprotivi se junački i prelomi im silu na kršovitih brdih primorskih i pod zidinami svojih gradovah; a Turkom, tim vječnim neprijateljem lamahu Hrvati krila u raznih neprestanih bojevih na postojanoj straži zapadne civilizacije, te je s toga, već prije dvie stotine godinah, naš Vladislav Minćetić sa svim pravom pjevati mogao:

Naši zapisnici dèržavnih saborah, osobito od god. 1527. i 1629., kao što i svi skoro arkivi županijski i varoški svědoče nam, da je jezik naš i něgda pokraj gospodujućeg latinskog bio upotrěbljavan u javnom životu, u pismu i govoru; a sada nam se veli, da nije k tomu još vrěmena, da bi se malo više razširio i gospodstvo preuzeo. Još prije sto godinah čitala se je misa po Zagorju, osobito u Radoboju, u horvatskom jeziku, i najvećji službenici kao i gospoda i gospoje pisali su javna i privatna pisma u narodnom jeziku, a sada, kad se već po svih skoro gradovih prodikuje němački, kad nam gospoda i gospoje počimlju zaboravljati svoj jezik, kad nam se děca odhranjuju němački i magjarski, talijanski i francezki, samo ne narodno; kad nam se od svih stranah groze s tuđim jezikom, i kada se usrěd domovine naše po županijskih dvoranah prepověda i progovoriti u našem horvatskom i slavonskom jeziku, kao što se je to prije dva-tri lěta dogodilo u Varaždinu, a ove godine u věrovitičkoj varmeđi; sada se veli: »da nije još vrěme došlo, da narodnost našu i budućnost oslobodimo s podignutjem narodnog jezika?« Ako ovo iz onoga, što sam naveo, slědi, onda se je svět preokrenuo i logike je nestalo. Tretji i najvažnii razlog, koji se proti uvedenju narodnoga jezika i uništenju štatuta god. 1806. navađa, jest odnošenje naše prama dikasterijam i županijam ugarskim, i odnošenje prama vladi i kralju. Što se ugarskih dikasterijah tiče, premda još uvěk se ufamo, da ćemo, ako ne posve osobita, ono barem stranom posebne odsěke u dikasterijah za nas dobiti; ne vidimo ipak u sadašnjem našem stanju velikih težkoćah, budući da je već dosta skèrbilo za nas zakonotvorstvo, koje zapověda, da kod svih dikasterijah ljudi našega naroda u pravednom razměrju (in justa proportione) naměšteni biti moraju, što nam se također mnogimi rezolucijami kraljevskimi obećaje, od onih pako rečenih ljudi moramo zaisto svakako zahtěvati, da naš jezik dobro nauče, zašto oni sva pisma naša i prevađati i tumačiti imaju.

Na podnožju samih kalničkih gorah stoje od nepametnih vremenah razsejana sela kalničkih plemićah, koji po staro-hrvatskom običaju, od preko šest sto godinah, kao slobodni nezavisni župljani, pod svojim osobitim kalničkim županom sami sobom upravljahu.

Nu za vrieme cara i kralja Rudolfa sietiše se Senjani opet svojih starih pravah, poslavši svoga sugradjana Jakova Ferenberga od Auera u Beč, s molbom, da im kralj potvrdi rečena prava; našto kralj Rudolfo dne 29. ožujka 1582. doista ne samo starinska senjska štatuta od god. 1388 nego i sve povlastice, povelje i sloboštine, podane im od kraljevah Matije, Vladislava i Ferdinanda, s nova potrvrdi, te im zajedno, poradi velikog junačtva, pokazanoga tečajem više godinah, i poradi osobite viernosti, podade pravo, da mogu u buduće na mjesto zelene pečati, poput ostalih slobodnih gradovah, služiti se pečatju crvenom.

Njekoliko godinah prije (1291.) počè drugi knez krčki Nikola graditi crkvu i samostan tersatski.

Isti kastelan Nikola, sjedeći u Kalniku i u Brezovici pod Kalnikom, izdade rečenih godinah kupovna pisma prilikom prodaje njekih zemaljah plemićah kalničkih.

Godine 1504. dne 12. listopada u uri po noći, umre po svoj prilici u gradu Krapini, a u najliepšoj muževnoj dobi, imajući 35 godinah, vlastelin krapinski vojvoda Ivan Korvin, te bude u crkvi bližnjega samostana lepoglavskoga svećanim sprovodom zakopan, gdje mu njegov vjeran privrženik Ivan Gjulaj, kojemu bijaše Ivan Korvin darovao g. 1503. gradove Vinicu, Trakoštjan i Kamenicu, postavi grobni spomenik s izkljesanim njegovim kipom i grbom i sa sljedećim napisom:

Pa isti ovi ljudi viděti bi mogli, kako starih Gèrkah i Rimljanah, premda ih je, kao naroda skoro nestalo, ipak im jošte neumèrli duh i slava u jeziku njihovom po cělom světu živi; vide u sadašnjosti i kod nas samih, kako od ovo dvanaest godinah, što se jezik naš i narodnost naša opet podizati počimlje, domovina naša tako naprěduje, kako sto i sto lětah naprědovala nije.

Na taj način dodje Ozalj grad pod vlast silnih i bogatih knezovah krčkih, nazvanih jur u ono doba Frankapanah, te ostane u njihovih rukuh preko dviestotine godinah.