Od 1983., kada je osmo izdanje ' ' Dana satire ' ' bilo posvećeno Nikolaju Vasiljeviču Gogolju, ' ' Kerempuhov ' ' je festival svake godine bio posvećen nekom od velikana humornog kazališta i književnosti.

Mrtve duše name ć u pitanje o naravi realizma (ili realizma) koji se obi č no pripisuje Gogolju.

Zbog svoje genijalne i zlo č ina č ke klevete Gogolj je zasluženo kažnjen patni č kom i nesretnom smr ć u, ali je njegovo stvaralaštvo na negativan na č in utjecalo na razvoj ruskoga društva: Upravo od Gogolja zapo č inje u našem društvu gubitak osje ć aja za stvarnost, baš kao što od njega zapo č inje i odvratnost prema njoj. Zanimljivo je da je i sam Bjelinski, ina č e za č etnik shva ć anja da je Gogolj genijalan socijalno-satiri č ki književnik koji stvara u duhu naturalne škole, u relativno kratku razdoblju stubokom promijenio mišljenje o Gogolju.

Iz re č enoga nudi se zaklju č ak da je u samu Gogolju bilo nešto što je u kriti čâ r â izazivalo radikalno suprotne reakcije.

U stvari, jednostavno, neposredno preuzimanje dramskih tekstova koje je nakon Pelleasa i Melisande i Salome postalo sve češće ⠀ najraniji je pokušaj bio fragment Musorgskijeve Svadbe (1868) prema Gogolju ⠀ predstavlja doduše moguće, ali ne i jedino rješenje problema s kojim se nakon propadanja zanata libretista ⠀ u onom smislu kako su se u XIX. stoljeću tim zanatom bavili autori kao Scribe, Felice Romani i Cammarano ⠀ suočava svaki skladatelj opera: teškoće da nova glazba u operi zahtijeva tekstove literarne vrijednosti i da ta glazba, neovisno o starijim, tradicionalnim mjerilima ÂťpjevnostiÂŤ, uspijeva glazbeno udovoljiti najrazličitijim književnim tekstovima.

Međutim, čitajući Mrtve duše mogli bismo i pretpostaviti da Gogolju nije bila nikakva namjera da se njegovo djelo dramatizira iz razloga što on konstantno premiješta fokus.

Radi se o jednom od mojih najdražih pisaca Nikolaju Vasiljeviču Gogolju.

Uze i namerno povika: " Vidi-de, Gogolju, (a uopste nije bilo nikakvog Gogolja), ma vidi, Turgenjev kupuje sablju

Teško je bilo živeti samo Nikolaju Gogolju i caru Solomonu.

Nadam se da ste imali u rukama Nabokovljevu knjigu o Gogolju - moje isprike - ali, tko nije moći će na mom pročitati sjajan esej o onome što autor eseja naziva " the most humble concepts and lowly words in the Russian language: byt. " U međuvremenu, pogledajte ovaj dragulj, ovaj opis Petersburga: " Another native of the city, the poet Joseph Brodsky, would write, " There is no other place in Russia where thoughts depart so willingly from reality: it is with the emergence of St.

Već dvadeset godina radi na novom projektu, Šinjelu, po Gogolju.

No, treba reći da su već nakon 1831. ruski kritičari poput Nikolaja Polevoya i Nikolaja Nadezhdina u Gogolju vidjeli emanaciju ukrajinskog duha, te su upravo preko njegovih tekstova dokazivali razliku između ruskog i ukrajinskog temperamenta i karaktera.

No, uzavrele strasti se ne daju lako primiriti pa je tako neki Aleksej Vertinski, glumac iz Kijeva, u ukrajinskom tisku izrazio ogorčenje ruskim svojatanjem Gogolja uz riječi ' Nek ' se gone ', dok je veliki ruski stručnjak za Gogolja Igor Zolotuski rekao da ' dio političke elite iz Kijeva svojata Gogolja kako bi u civiliziranu Europu ušli s barem jednim velikim ukrajinskim piscem ', te da je diskusija o Gogolju i pripadnosti ukrajinskoj književnosti bespredmetna jer u njegovo vrijeme nije postojao zaseban ukrajinski nacionalni identitet.

Blesaste su mi obje te furke i pomalo mi je smiješan ovaj svijet oko mene, onako kako je smiješan po Gogolju ili Ionescu ili Matakoviću, al ova mi knjižica nije smiješna, ona me plaši, jer me podsjeća da sumnjam u sretan kraj, u kojem dobro pobjeđuje zlo.

Za dodatni bod: koji je naš pjesnik ekvivalent Francuzu te ga smatramo začetnikom moderne likovne kritike u nas? 5. Kojom je čuvenom rečenicom Dostojevski odao počast Gogolju?

Naposljetku, Gogolju u čast snimljeno je i nekoliko ambicioznih filmova od kojih je najzanimljiviji horror Vij.

Ostati ovdje za planinom, za visokom, za grozovitom, za Jauk-planinom, gogoljati u gogolju jauka i jecaja, ukopati se u kamen, u gomilu, u stećak djedovski, obijeliti kosti ponižene, da više nitko ne uzmogne razabrati što je kost a što kamen.

Nije ovdje da bi glumila neko remekdjelo, nego je ovdje kao posveta pradjedu Gogolju, djedu Dostojevskom, koji je veći genija od Tolstoja, iako se mora priznati da je Tolstoj bolji pisac, pa tatama Harmsu i Bulgakovu, koji je i sam nastavio Gogoljevu priču o veličanstvenom Čičikovu, a ja ovdje nastavljam njegovu, kao i Ahmatovoj i Cvetajevoj, tetkama.

Kabanica (po Gogolju); Lakrdijaševa večera; Prva pričest; Druga vremena; Vojnikova djevojka; Simon Bolivar... (>)

Što Gogolju znači ta scena, i kakav je njezin značenjski potencijal?

Zatim sam radio monodramu, također za vrijeme rata, s jednim od najboljih makedonskih glumaca, Albancem Bajrushom Mjakuom, " Dnevnik jednog luđaka ", nastalu po Gogolju.

Ledena zebnja, što se negdje na tabanima i vršcima palaca rađa, u hladnim se zapusima uz cijelu kožu uspinje, stišće i suzuje ionako stisnuto i suženo ustreptalo tjelešce, a udružene vojske mravaca, trnaca i žmaraca ježure i najskrovitiji dijelak kože, uspravljaju i najskvrčeniju dlačicu, da ponovo u gogolju progogolje i grgolju progrgolje tamo negdje na tabanima, na samim vršcima palaca, i u tom se neprestanom i nepogrešivom kružnom uspinjanju promeću u neku jezovito slatku nasladu, u onu nasladu koja je kako kaže don Pavao oblijevala Neronove žive baklje dok su gorjele za Gospodina.

Tako se sve rečeno može posmatrati kao posveta tradiciji, korenima fantastike, ali istovremeno i kao posveta ocu moderne fantastike - Gogolju.

Jedna od knjiga posvećenih Nikolaju Gogolju izborila je status senzacije u ruskom književnom životu: riječ je o Sajamskom dječaku iz pera uglednog znanstvenika i književnika Jurija Nečiporenka, inače Gogoljeva« zemljaka ».

Pišući o Nikolaju Gogolju Nečiporenko se malo bavio piščevim djelima.

Možda jest malo bolji od Doylea, lošiji je od Tolstoja, a o Gogolju ne bi trebalo lupetati tako bez veze.

Bazirano na jednoj anegdoti koju je navodno Gogolju ispričao Puškin, ovo djelo pripada žanru komedije pogrešaka, a prikazuje ljudsku pohlepu, glupost i ogromnu korupciju u Carskoj Rusiji.

Nakon čitanja pisma Bjelinskoga Gogolju na jednom od sastanaka kod Petraševskoga, car Nikola I. daje uhititi pristalice komunizma i novih ideja.

Navodno je nastala prema anegdoti koju je Gogolju prepričao Puškin o doživljaju stanovitog Svinjskog u ruskoj provinciji.

Za monodramu Luđakovi zapisi prema Nikolaju Vasiljeviču Gogolju dobio je nagradu na strukovnom Festivalu glumaca u Vinkovcima 1998. godine.