Pa vidis li ti kolicinu gorcine, koja izbija iz ovog posta???

Uz duzno stovanje (jer ne mogu prosuditi u potpunosti o karakteru osobe na osnovi nekoliko kommenta punih gorcine..) " dark " zasto se stavljate u funkciju glasnogovornika onih koji su u krivu?

Šteta što su ispod njega nedolicni komentari i što ljudi sa puno gorcine vrijedaju Tebe ili druge a medjusobno se ne poznaju te su na osnovu jedne recenice spremni napisati nesto iz asortimana uvreda kojim su ih vjerojatno doma castili za nedjeljnim ruckom.

Mora da me je brodsko ljuljuskanje podsvjesno podsjecalo na zipku i vremena kada su stvari jos bile ok, lisene silnog razocarenja i gorcine, jer sam se prvi put nakon spektakularnog skoka kroz prozor i odlaska kao pod uzbunom osjetio donekle - oterecenim.

Jer mozda je rijec o ljudima koji zbog iskustva i gorcine pricaju tako kako pricaju?

Vise od iceg na ovom svijetu, dusa ostaje najveca tajna.. Zatvorena vrata, koja se ponekad i rijetko mogu otskrinuti... I samo u dusi nalazimo sve: Raj od ljubavi, svjetlost od njeznosti, pakao od gorcine.....

Toliko gorcine nosis u sebi da bi ta zelucana kiselina i asfalt progrizla.

" lijek " protiv gorcine: tikvice narezati i ostaviti preko noci u VRLO slanoj vodi.

Kopilad ste ti i takvi, oni niciji, bez identiteta ali puni neartikulirane gorcine prema manje vise svemu.

I kada ti kazem da zaboravis, Kazem ti to zato sto te volim Kazem ti to bez gorcine,

imam malo vremena, a padaju mi kojekakve misli na pamet, pa da ih i zapisem (jebemu hormone, uvijek sam luda od tog). gledam sve te veze i vezice, i sto vise gledam vise se uzasavam ikad vise stupiti u takvo nesto. eto, bas jucer dobila sam ideju koliko je vjernost krhka i slaba. koliko likova iza ledja svojih dragana izvodilo svasta? sjecam se svojih veza (99 % njih dugih), i pitam se koliko puta se to meni dogodilo. da, i ja sam bila gadura, i svasta sam radila, ali ne na ustrp drugih. koliko je puta moj dragi, izlazeci van, tako mutio ili smutio s nekom djevojkom kojoj se ni kriv ni duzan svidio (sto je ok, pa nemam valjda samo gabore u proslosti), i sto je onda ona mislila o meni, a sto o njemu u mom zivotu. i opet se javio onaj osjecaj gorcine i zelje da iskocim iz vlastite koze, jer sam znala to gledati vlastitim ocima, ali sam bila preglupa, prenaivna i prezaljubljena da bih rekla stop, dosta i odprdi. i ponovno se vratila ogorcenost, bol, suze i zelja za povratkom u djecje dane, kada je sve bilo jednostavnije, jedina briga je bila da ti se netko ne popiski u pjescanik i kad ces ponovo dobiti sladoled, i da li ce mama kupiti novu lutku ako staru osisas... vjerojatno je moj mozak konacno rezimirao sve susrete zadnjih tjedan dana, pa ih sada kroz ovo obradjujem. ali shvacanje toga ne pomaze da se osjecam bolje. samo da se lakse nosim s tim. samo... kada nekom das toliko sebe, a dobijes natrag sve ono sto ti je podsvijest rekla da ces izbjeci ako das sebe u potpunosti, stvarno je gadno. i pitam se zasto bi to itko sebi radio. a pogotovo zasto su svi tipovi isti, ili ako uspijes nac iznimku, proleti kraj tebe i nestane. ali iznimku vec duuuugo nisam nasla. ajde, moze li netko objasniti ovoj blesavoj i naivnoj dusici zasto?

STISNULA ZUBE, isplakala svoje, duboko se u jednom trenu izvinila i jednoj od " zrtava " svoje gluposti... i okrenula novu stranicu bez gadjenja, ruznih rijeci, gorcine......, samo zahvalna dragom Bogu sto me na vrijeme prosvijetlio... kad sam bila jednom u ulozi ljubavnice doticni muz je bio sokiran kako sam ga odjednom otjerala.., ignorirala sam brojne njegove poruke, cak i bila drska da ga sto vise ohladim (ma koliko bilo tesko jer sam bila sama i zeljna ljubavi i paznje.... itd..) nakon nekoliko godina kad smo se sreli zahvalio mi je od srca i priznao da je nakon moga bespovratnog bijega njegov brak ugledao novo svjetlo dana....

No u tom je vanjskom sjaju, prema Margaretinu opisu, bilo Isusovo Srce " okrunjeno trnovom krunom, koja simbolizira rane što mu ih zadajemo svojim grijesima, a nad Srcem se nalazio znacajan križ; taj je križ ondje od prvih casova njegova utjelovljenja, a to znaci od casa kad je bilo oblikovano i Presveto Srce; odmah je u nj bio usaden i križ pun svake gorcine. " Margaretin je opis tih objava težak, hrapav i nezgrapan.

Odlazi dragi premijeru, nisi sposoban voda, iako se trudis bolje nego u S. Koreji da te se zavoli.Hvala Ti na nicemu i otidi u miru.Otidi sa svojima kukurukavcima i daj nekome drugome da pokusa spasiti sto se spasiti moze.Od tolike Tvoje retorike nista pomoci, samo jos vise gorcine u ustima.

To su cinjenice evidentne i osjecaju se vec 20 godina u zraku, unatoc bacanju pjeska u oci hrvatskome covjeku u vidu nekakvog laznog napretka, koji kad bi to i bio ne moze imati bas nikakvu vrijednost uz ovoliko prisutne gorcine i stalno tinjajuce agonije, zar ne?

Tvoj pogled probode kroz mene i ostavlja okus gorcine.

Za one koji ne mogu, zivot ce ostati prepun gorcine.

O, Gospodine, Isuse Kriste, radosti duha, sjeti se tjeskobe i boli, koju si pretrpio, kad si zbog gorcine smrti i uvreda sto su Ti ih uputili Zidovi, zavapio Ocu: Boze Moj, Boze Moj, zasto si me ostavio? Zbog toga Te molim, Gospodine i Boze moj, da me ne ostavis u casu moje smrti.Amen.

Duhovna vrlina i moralna baza najbolji su temelj plodnom i korisnom materijalnom stanju - blagostanju... natjecanje nije cilj nego je cilj zadovoljstvo zivotom, zadovoljstvo u radu i postojanje bez gorcine, bez razocarenja koje umrtvljuje kreativne potencijale....

Nije bilo tako i skriven u vlastitoj dusi prepunoj zlobe i lazi odes u svoj kutak pravdajuci se sam sebi kako si u pravu... jer tko bi pokrenio male sive stanice i priznao sam sebi da mu je iznutrica puna gorcine, ljubomore i zlobe premu svemu sto u sebi ima ljubavi... Izgubjen tako... stvaras copy tudjih misli i djela stavljas ih pod svoje malo slovo R privatno vlasnistvo i nastavljas ubijati osmijehe, radost, srecu onih koji jos uvijek u ovome svijetu zla pokusavaju da zive za trenutke radosti koje su sami stvorili... bez tebe

Sorry Ikusi izgubija si u ovom slucaju. aj malo skini taj chip sa ramena. nekad je dobro i priznat poraz iako to vama Srbima malo teze ide. malo manje gorcine dulje ces zivit. pozz

umjesto da ucim, ja se vozikam... ali zato se prvi put u dugo vremena osjecam super nakon dugog i iscrpnog izvjestaja (oprosti, oprosti, oprosti), probila sam par zidova (kako dobar smajl) i sada je sve ok. nema gorcine, ljutnje, boli... cijelo tijelo me boli od kolicine emocija i snage ulozene u to, ali vidi, jos sam tu (joste lezim nasukana). i ' m stronger than my life.

hahaha morski, nemoj ti zaliti nas - zali ti sebe. vjerojatno je tesko zivjeti s toliko gorcine i mrznje. s toliko predrasuda i sa cinjenicom da si najpametniji. i ne, nisam probao odnos sa zenom niti cu ikada. sta ti pada napamet? da li si ti probao/la istospolni sex? (kada vec sve svodis na sex) homoseksualne osobe znaju i voljeti, dapace urediti si zivot isto kao i heteroseksualne bez obzira koja drzava bila na vlasti i kakve " vi " zakone nama donosili:) i ne brini, postoji jako puno pedera i lezbi koji imaju svoju djecu (znam, tesko ti je to za povjerovati, ali nemoj sad pasti u nekakav stres ili dobiti napad panike) tako da neki cak i znaju za to nesto " najdivnije i najljepse na svijetu ". a ovo o starosti, obiteljskim druzenjima... smijesno. razmisli malo.

Ne znam koliko ti imas godina, ali si pun gorcine.

Kada biste se uspjeli rijesiti neshvatljive gorcine koja vas ocito izjeda unatoc povlastenom polozaju u kojem uzivate, vjerujem da biste sami zakljucili kako vam je retorika frapantno ispod razine sveucilisne profesorice.

Vjerujte mi da nisam, previse je gorcine, suza, gubitaka voljenih.... da bi se mogla radovati, a sve u ime pokazivanja moci..... kako ce se to odraziti na nas Vidjet cemo...... ista njihova moc i njihova rijec je ljudima na Balkanu donijela mnogo zla.....

valjda je stvar karaktera, meni pomaze njegovo pisanje da se sama malo opustim i vise uzivam ne vjerujem da ce njemu moje pisanje donjeti vise gorcine, (barem se nadam da nece) jer u ljubavi gorcine ne treba ali je ipak ne mozes potpuno izbjeci

ja bih se mijenjao sa onim zenama koje ne rade kod kuce... misle one da je lako zaraditi kruh na skeli pijuci vruce pivo ljeti.. a one nemaju djece a kao sto si ti napisao imaju sve instrumente i sl i kad dodjes kuci onda ti piju krv i pricaju stalno.. mogle bi recimo nesto heklati... riza ili dupli bod i tako... borile se da rade a kad rade hoce da ne rade... a opet kad rade rade za 3000 kuna... ja da sam zensko znao bih zaraditi toliko za 1 noc... al kolko vidim bitno je samo brbljati i nista ne raditi... ma dobro nama i ide kraj takvih lijenstina... nakuplo se neke gorcine u meni izgleda

ne znam za vas ali ja znam biti nenormalno romanticna... nekada toliko zeljeti tudju paznju i gestu koja ce mi izmamiti osmijeh... stvarno pomislim da sam ovisna o drugima i njihovim postupcima... recimo danas me pozdravio decko s kojim nisam pricala od 8. razreda i uputio mi je lijepi smijesak... kao da mu je doista drago da me sreo... iako to ne mora biti istina ja sam se osjecala stvarno dobro. ne bas da mi je popravio dan. ali ga uljepsao to je.. isto tako kako me ljudi mogu usreciti tako me mogu i rastuziti... recimo kada prijateljica se ne stigne javiti ili me zamijeni nekim drugim... jako tuzno... a tako i muskarci... jako sam ljubomorna inace i znam da za to nema opravdanja ali nekada me to i koci u zivotu... puno puta mi se moglo dogoditi da recimo ja izadjem u mjesovitom drustvu vani i sada neki decko koji mi je drag ili mi se svidja recimo zagrli moju prijateljicu koju bas ne volim... tada mi se cijelo svijet srusi i puna sam gorcine.. i onda me svi pitaju jesi ok, zasto si ljuta... a ja stvarno ljuta... i sta da mu kazem ono makni svoje papke s nje i zagrli me malo pretjerujem istina ali nekako imam osjecaj kada ne bi pretjerala ne bih bila ja ako me shvacate ja sam covjek sa manama i vrlinama i bez bilo kojeg subjekta nisam potpuna i cijela kao osoba. cemu teziti savrsenstvu kada znamo da ga necemo doseci vec trebamo prihvatiti sami sebe i tada cemo bit najsavrseniji sto mozemo skrenula ja s teme..:) znaci romantika... mmmm.... kada pomislim... naci muskarca koji te obasipa cjelodnevnom paznjom i poljupcima je taaaaako tesko... neko ko nikada nece zaboraviti datum tvoga rodjendana, netko tko ce ti otvoriti vrata kada ulazis, netko tko ce ti donijeti cvijece kada se osjecas uzasno. netko tko ce te zagrliti kada places, netko tko te nece pustiti da prva pristupis muskarcu, netko tko ce ti citati poeziju na mjesecini, netko tko ce s tobom pokusati izbrojati zvijezde, netko tko se nece sramiti pokazati njeznost ispred prijatelja, netko tko ce uvijek biti tu.... netko tko nisi ti........ jeste vi pronasli takvog muskarca?;)

Kako je moguce povjerovati da je svo to ' ' braniteljstvo ' ' i ' ' drzavotvorna politika ' ' bio posten, castani iskren posao kada sadasnjost daje osjecaj gorcine i apsolutne uzaludnosti, za veliku vecinu Hrvata?