PERSEJ Sin Zeusa i Danaje, koji je ubio Gorgonu Meduzu, oslobodio Andromedu i uzeo je za ženu.

Kad kratko putovanje prekine gusarski napad, sudbina neobičnu družbu baca na Gorgonu, otok skriven u Toskanskom moru.

More kod Skagena (Skagen je usko povezan uz samu Gorgonu, radio ga je i Miljenko Horvat: Vaništa je o Skageni, na koju ga je podsjećao Crnjanski iz svojih putopisa po Danskoj, pisao Horvatu koj

Rusova sjajno domišljena koncepcija, odličan tekst za katalog, ali i bezgrješna realizacija izložbe - koja, uzgred rečeno, posebno uspješno osvježava sjećanja na Gorgonu - nesumnjivo projekt " Čudovišno " pretvara u prvorazrednu atrakciju za likovnu publiku.

U višesatnu programu kojemu je namjera bila dati okviran odgovor na pitanje što jest " Gorgona " i što je bila, sudjelovali su i neki od " Gorgonaša " - kipar Ivan Kožarić, slikar Đuro Seder, teoretičar i kritičar umjetnosti Matko Meštrović, a na " Gorgonu " su se izlaganjima osvrnuli i povjesničari umjetnosti Dunja Blažević, Ješa Denegri, Darko Šimičić, Iva Rada Janković i Ivana Bago.

Kretajući dalje Mliječnom stazom stižemo do Perzeja, mitskog junaka koji je porazio Meduzu Gorgonu.

fisković taj lik naziva grčkim perzejem, mitološkim junakom čija je snaga, spretnost, junaštvo, ljepota ravna bogovima. perzej je bio sin zeusa i danaje, junak bez mane, jedini u antičkoj mitologiji bez slabosti i nedostataka. perzej je ubio meduzu gorgonu; spasio andromedu, etiopsku kraljevnu i oženio se njome; postao kralj arga (a po jednoj priči i tirinta); utemeljio mikenu.

Nedugo prije na otoku je Gorgonu, postojbini strašnih Gorgona i morskih nakaza, svih odreda Ketinih potomaka, ubio i njezinu miljenicu Meduzu, čiju je glavu pokrivenu zmijskom kosom i krakovima stalno čuvao i nosio sa sobom, jer je imala moć da svakoga tko bi pogledao njezin nakazni lik pretvori u stijenu.

Mnogi iz tzv. neformalne grupe, kako su nazivali Gorgonu, otišli su zauvijek, a izgubio sam nekoliko prijatelja koji su još živi.

Postmodernistički esejistički pristup Marije Gattin i vremenski odmak od događanja što ih vezujemo uz Gorgonu tim više omogućuju racionalni prikaz svega što je tu skupinu oblikovalo, privatno, javno, komemorativno i suvremeno.

U njemu je ilustrativni materijal koji Gorgonu postavlja na osnovi dokumentacijskoga dijela na doista zasluženo mjesto.

Junak leži nedaleko od mladenke, na mekom i mirišljavom bilju, kapljice mu znoja padaju na tlo; uništio je tu neman, Gorgonu, iz straha da u kamen ne bi bili pretvoreni svi koje dosegne njezin pogled.

Ona je javno u jednoj televizijskoj emisiji ubila šest miliona Srba i nonšalantno ponudila ovu žrtvu za očuvanje njene vlasti i vlasti Radovana Karadžića, i ostalih bezbožnika, oholnika i upropastitelja srpskog naroda u Bosni i Srbiji. Doživljavam je kao cara ljudskog zla dakle, kao Gorgonu ili kao Ledi Magbet, a jedan od prvih arhijereja naše Srpske pravoslavne crkve je doživljava kao novu kosovku devojku.

Zavedeni Polideuktovi podanici zatraže da mladić dokaže svoju nevinost tako što će odmah krenuti na strašnu Gorgonu Meduzu, kćer čudovišne podmorske starice Kete.

Niti jednom riječju Putar u tom tekstu ne spominje Gorgonu, što samo potvrđuje činjenicu da on kao član i osnivač Gorgone, nije vidio nikakvu vezu između Gorgone i konceptualne umjetnosti.

U istoj anketi Radoslav Putar za Gorgonu kaže da teče uzbrdo.

Nije sigurno da li je uzeo taj lik kada se udvarao Meduzi, ali kada je kasnije Perzej ubio Gorgonu, krilati konj Pegaz iznikao je iz njezinog presječenog vrata.

Gorgonu je u grad na Temzi doveo francuski galerist Frank Elbaz i predstavio ih zajedno s umjetnicima iz razli č itih zemalja koje zastupa na ovogodišnjem Friezu.

Internacionalna je afirmacija za Gorgonu došla kasno, ali oni nikada nisu za njom žudjeli.

Hrvoj Devidé u svom tekstu nabraja Exat, Gorgonu, Nove tendencije, Krugove, Polet, Muzički bijenale, Galeriju suvremene umjetnosti, Galeriju Studentskog centra: Mogli bismo tu listu proširiti na Studentsko eksperimentalno kazalište, na Zagrebačku školu crtanog filma (s Oskarovcem Vukotićem 1962.) a dalo bi se još opisati svu širinu i plodnost toga razdoblja važnog za potpuno razumijevanje ovih radova, to jest za njihovu punu valorizaciju.

Čak se ni za Gorgonu ranih šezdesetih nije znalo.

Dosad smo, mjesečnim ritmom igranja, prikazali četiri Eurokazove produkcije, od kojih su dvije već bile pripremljene i stigle u Gorgonu sa zavidnim europskim uspjehom (Okovani Galileo Branka Brezoveca u Firenci, Tracks Barbare Matijević i Giuseppea Chica u briselskom Kaaitheateru i pariškom Centru Pompidou), dok su dvije (Njarabum redateljice Anje Maksić Japundžić i Crkva redatelja Saše Božića) nastale u produkcijskom procesu i probama u samoj dvorani.

I zato me uopće ne bi začudilo na sam na ovim putešestvijama po otoku, naletija na nekog Kentaura, jednookog Kiklopa Polifema ili strašnu Meduzu Gorgonu.

Perzej, sin Danaje i Zeusa zlatne kiše;) sredio je Meduzu Gorgonu