U svojoj opredijeljenosti stanovnici hrvatskih naseobina u Čileu su prošli put od prisilnog austrougarskog podaništva, a osjećali su se i prepoznavali kao Hrvati (Mateo Martinić, akademik, čileanski povjesničar hrvatskog podrijetla i 2000. godine dobitnik nacionalne nagrade za povijest), prihvaćanja gorljivog hrvatstva pa zatim priklanjanja jugoslavenstvu kao odjeku nekadašnjeg ilirizma, a možda i zbog toga, kako to kaže akademik Martinić, da bi se riješili pejorativnog imena Austrijanac kojim su bili mnogo godina identificirani - pa do promptnog isticanja hrvatske trobojnice na početku Domovinskog rata i Deklaracije iz kolovoza 1991. godine kojom priznaju i podržavaju legitimno pravo hrvatskog naroda da slobodno odlučuje o svojoj budućnosti i razvoju.