To je dokazivao događaj u krčmi to je dokazivao Gospodarić, čuvši nad stijenom njegov pakleni smijeh.

Sam Gospodarić kao da je podjetinjio, poskakuje u pivnici od lagva do lagva, kušajuć sad ovoga sad onoga vina, koje bi Pavlu većma u slast išlo.

- Pravo veliš, premamila, kakova je, zaključala je vrata, samo da ne može k nama, ne daj bože da mi je ovakovu žensku dobiti u šake, ja bi ju - Gospodarić zgnječi pest da su prsti pucali.

Tri dana poslije spremi se Gospodarić da se odazove prijateljskome pozivu.

Kad je Gospodarić opazio da mu se pratnja susteže prijeći mostić, obodri se i prođe stalnim korakom naprijed zamahujući krupnom kestenjevom palicom uokrug, kao da će se pokazati smjelim.

- Šteta, vječna šteta za mladića - govoraše Gospodarić, zaključiv ovako: - hm, hm, čudne se stvari zbivaju dan-danas na svijetu - akoprem je to nešto naravnoga bilo.

Jedini se Kovačić ne može da razvedri, mrko sjedi za stolom, a uz njega i Gospodarić šuti.

Kad se je uvečer legao Gospodarić u postelju, rekne si ženi, ugasnuv svijeću: Čuješ, starice, ja sam se danas odviše prenaglio; da je Pavao zlo kanio, ne bi bio k nama pohrlio pa još odmah čim se je vratio... nije on, nije zlobnik, ja bi mu priuštio naše dijete.

Zvijezde se sakrile za mračne oblake koji su letili strašno pustim nebom, katkada bljesne, a u blijesku još bljeđe i strašnije izilazi Kovačićevo lice, da si je Gospodarić šapnuo: - Bože dragi, oboljet će ili poludit.

- Pavle - dovikne sa praga Gospodarić kad je već otvarao vratašca da zamakne s Marijom u vrt - ti nas ljubiš ko i prije, ti ćeš opet k nama...

- Laže, laže, tako mi Petrove brade, laže, ko sve njezine druge - izvine se Gospodarić.

- Jesam li ti pripovjedio - nastavi Gospodarić o onom bijesnom čovjeku što me je posjetio kad sam još krčmarom bio u Gorskom? čini mi se da jesam.

Gospodarić ne htjede ostaviti bolnoga druga akoprem ga je ovaj molio: ostavi me, ostavi, danas mi je tvoje društvo neugodno... prosti, ostavi me - te nastavi pratit ga do kuće.

- Djevojka će nam poludit ako ju prevari - opet će za čas Gospodarić, a u glasu mu tromost približavajućega se sna.

Jednostavni se ljudi uostalom brzo utješe, ta jedva da su izašli iz crkve, poče govoriti Gospodarić: - Ne bojte se, nije sve propalo; i mene su triput zvali, ali me svaki put pustiše kao preslaba.

- Kano da je sam nečisti ove su ženske željezni križ, promumlja Gospodarić, pošav za domaćinom velikimi koraci.

Kovačić se odjeven uvali na krevet, a posljednja mu bila: Gospodarić je pošten čovjek, i ja sam pošten čovjek, mi smo svi pošteni; ali mi je tvrdo pod glavom ko da ležim na mlinskom kamenu; kamen se vrti i ja se vrtim, mi se svi vrtimo... brr... ali je jako vino

- Jesi li štogod čuo, Šimune, o bijesnom psu što se povlači po selu? - zapita Gospodarić opet Kovačića - vele da je ugrizao dijete, grozna li straha za roditelje

Kovačić i Kovačićka, Gospodarić i Gospodarićka a najčudnovatije Marija svrnuše u jedan mah plaho oči na Pavla koj je kao i ovi problijedio, i tajnim drhtajem stanu prisluškivati imena određenih mladića ne bi li se možda i Pavlovo među njima našlo.

Gospodarić se smije smiješnim plesačem, a Kovačić draži ljutitu susjedu da se je okretala ko vila okolo vitoga bora.

- Niti ga neće biti, vidjet ćete - govori zlovoljno Gospodarić i krupnimi koraci stupa od jednoga kraja sobe do drugoga.

I na kraju, sve pohvale organizacijskom odboru: Krešimir Čopec, Vinko Duvnjak, Goran Fabijanić, Dubravko Filipović, Zlatko Gospodarić, Igor Kovačev, Đuro Banaj, Rajko Bernik, Viktor Jejčić, Miran Lakota i Tomaž Poje na čelu sa Silviom Košutić.

Da me nijesu izdale noge, ja bi mu se odmah pridružio - primetne Gospodarić.

Kovačić se nanovo nakašlje i ispravi, kao da će tek sada nešto važna reći, dočim su Gospodarić i njegova druga pripravno uzdigli čaše, sklonivši čedno oči u kojih su se suze krijesile.

Bučiću se Kovačićkini razlozi činili malo zamršeni, jer da je pao kamen po ovom a ne po onom puki je slučaj, a da je Gospodarić možda s Kolarićem u dogovoru bio, ne da se pomisliti uz prijateljstvo koje je gojio prema pokojniku.

Kovačić nosijaše važno pun vrč pogladiv si po koji put vlažne u polukrug zavite brkove, dočim je Gospodarić klamićuć nastojao da objesi ključ o vrata, ali mu svaki put klone ruka čim je ključ pridomakao čavlu; napokon ga poslije uzaludna napora položi na stol u namisli da će još trebati.

Marijina oca komu je bilo ime Marko a prezime Gospodarić, posjetio danas po podne susjed Kovačić sa svojim sinom, da se po prijateljski razgovori o ljetošnjoj žetvi, o dobru i zlu vremenu, o seoskih novostih itd.

SILVANO GOSPODARIĆ je urednik voditelj na Radio Velikoj Gorici, na Narodnom Radiju, na Z1 televiziji, urednik voditelj a potom i programski organizator na Obiteljskom Radiju, šest mjeseci glavni urednik Kapital Networka, a trenutno je i voditelj emisije Kapital Znanja na Kapital Networku.

Kovačić zapjevao jasnim grlom slovensku: Kolko kaplic, tolko let, daj nam Bog na svet živet, a Gospodarić prilagođivao svoj koliko-toliko valjani glas, ali mu se ne dalo pravo složiti.

Kovačić pilji preda se, da se je Gospodarić uplašio upitat ga što mu je.