Brojni Gračanci i njihovi gosti zasigurno će dugo pamtiti ovo Miholje koje je stoljećima središnji gračanski događaj.

Zdenčec (Pri Isusu) Gračanci taj dio Gračana zovu Pri Isusu, zbog raspela koje se nalazi na tom mjestu.

Kapelica sv. Roka, na ulazu u šumu iznad šestinske crkve, od davnine je mjesto gdje su Gračanci rado hodočastili.

Nažalost, niz sretnih i veselih događaja te dobrih poteza koje su učinili Gračanci na čelu s fratrima, zamijenio je jedan tužan, bolje rečeno sramotan čin.

Moramo očito još jednom naglasiti da se Gračanci ne protive novoj žičari, naprotiv, ali postavljamo pitanje: mora li ona zaista kretati iz naselja, zar je to uistinu isplativije i pametnije od korištenja stare trase, stare početne stanice, a, na kraju krajeva, zar nije bilo moguće rekonstruirati staru žičaru, tj. zamijeniti dotrajali pogon i kabine?

Gračanci se protive gradnji podzemne garaže pravdajući svoje mišljenje time da njima ne treba, jer automobile mogu držati u svojim dvorištima, a garaža bi bila slabo popunjena preko tjedna.

Ulje su financirali Gračanci koji su od svake kuće plaćali po jedan groš godišnje.

Nešče si i dale misliju da su v srednjem vijeku i da su Gračanci zagrebački kmeti.

Veliku pomoć pružili su gračanci Zvonko B. i Ante Z. koji su odradili geodetske i arhitektonske poslove.

Nadalje, oprostili su se s mirom, zelenilom i svim »privilegijama« prirode koje su mirni Gračanci dotada nudili, oštro kritizirajući trgovački centar, banku, poštu i igrališta.

Najemotivnije reagiraju naši Gračanci koji žive u drugim zemljama: suze radosnice, ponos, lijepa sjećanja na dane djetinjstva, toplina oko srca

Ajmo Gračanci bar jenput bit složni, i ne dozvolit da nastave ovo djelo koje su započeli s premještanjem stanice.

Najbolji su mi ovi malodušni Gračanci koji vele da su to veliki igrači i da se tu niš nemre.

Stare senokoše U blizini Brestovca nalaze se Stare senokoše na kojima su nekada stari Gračanci kosili travu i sušili sijeno za stoku.

Kada je, međutim, milicija razbila raspelo u blizini grobnice na Lonjščini, Gračanci su shvatili da situacija postaje ozbiljna.

Božo Banić, stanovnik Gračana, snimio je film Sjene djetinjstva u kojem govore živući Gračanci, svjedoci tragičnih događaja, a povijesni osvrt daje moja malenkost.

Znamo da će biti teško, da nam vladajuće strukture u državi neće ići na ruku, no ono što nas hrabri je da u projektu velikom većinom sudjeluju mladi Gračanci, čiji su djedovi i bake svjedoci tragičnih događaja.

Već po tradiciji, Udruga Gračani u vrijeme Došašća i Božića organizira neki društveni događaj kako bi Gračanci još ljepše i dublje doživjeli blagdanski duh i ljepotu zajedništva.

Konstantno se ignorira bit i navodi se čitatelje na potpuno nebitne stvari i, još gore, na nešto posve netočno, a to je da su Gračanci a priori protiv svega i protiv svih.

Sigurnost i mir Gračanci su imali zahvaliti i blizini Vile Rebar koja se nalazila na rubu Gračana, a u kojoj je često, osobito kako se rat primicao kraju boravio i Ante Pavelić.

Gračanci su pomagali na koji su god način mogli i znali.

Gračanci, kaže se dalje u naslovu, dobivaju žičaru.

Gračanci su od davnine sa svojim obiteljima pješačili preko Medvedskog brega na proštenje Majci Božjoj u Čučerje.

Sve su to Gračanci znali i sa strahom promatrali iz svojih kuća.

Godina 1750. značajna je iz razloga što su Gračanci počeli graditi novi, veliki zidani zvonik.

Nema kazne, nemoraju niš vratiti kak je bilo, a mi jadni Gračanci nek gledamo kak nam delaju kaj hoćeju.

U to vrijeme Gračanci su još držali blago (konje, krave, svinje, kokoši).

Tako je bilo i u ono doba godine kad su Gračanci išli na zavjetno hodočašće na Mariju Bistricu.

Poštovani Gračanci i Gračanke, dragi gosti.

Iako se zadnjih desetljeća, sve donedavno, sljemensko proštenje poklapalo s našim župnim hodočašćem na Mariju Bistricu, Gračanci su odlazili Kraljici Hrvata.