Početkom XV. vieka bijaše grad Samobor svakako jur u rukah knezovah Celjskih, Hermana i Friderika, koji ga založiše svojim rodjakom Eberhardu i Ivanu Albenom Medvedgradskim za 4000 fr. u zlatu, izplativši u ime ovoga zaloga g. 1416 svotu od 1500 for. što su ju primili od Benvenuta Okličkoga za prodana dvoja svoja sela Cvetkovec i Teržić. 6 U vlasti knezovah Celjskih i Zagorskih, tih najvećih silnikah onoga vremena, ostade Samobor sve do izumrća iste porodice, te dodje po silovitoj smrti Ulrika, posliednjega kneza Celjskoga (g. 1456), u ruke njegove udove Katarine Brankovićeve, koja ga najprije založi slavnomu štajerskomu vitezu Andriji Baumkirhenu za 4000 for. a godine 1460, htede ga prodati, uz druge svoje hrvatske gradove, njemačkomu caru Frideriku IX., 7 koj medjutim u trajno vlastničtvo otieh gradovah nikada nedodje, prem da su u njekih stranah Hrvatske njegovi njemački ljudi upravljali, pošto je i udova Katarina Celjska, glavna neprijateljica porodice Korvinah, strastno podupirala Njemce, dok napokon oko g. 1463 nebijaše prisiljena ostaviti sasvim Hrvatsku.

Preko sto i deset gradovah, što jih je slaba žena po smrti svoga supruga u Hrvatskoj, Štajerskoj, Kranjskoj i Koruškoj nasliedila, nemogaše ona za dugo braniti, jer medju mnogimi protivnici ustadoše proti njoj i močni njemački car Friderik i kasniji nasilni kralj Matijaš Korvin.

Da posjed zadobljenih od cara dobarah bolje i pravno učvrsti, položi on g. 1461 Katarini Celjskoj i njezinomu bratu despotu Stjepanu, u ime kúpa njekih drugih gradovah znatnu svotu novacah.

Matijaš kralj potvrdivši Jana Vitovca g. 1458 u časti banskoj, prizna ga g. 1464 zlatnom pečatnicom za grofa zagorskoga i vlastnika zagorskih gradovah, pošto je Vitovec s hrvatskom vojskom pomogao kralju predobiti grad Jajce s velikim dielom Bosne. 3) U kraljevoj darovnici imenovani su gradovi Krapina, Lobor, Ošterc, Vinica, Trakoštain, Kostel, Cesargrad, Verbovec i Kamenica (oba jur porušena) varoš i grad Varašdin i oba Trnovca. 4)

Godine 1510 izumre s Wilhelmom pleme Vitovca, a čast grofa zagorskoga spadne na bivšega žida i zatiem bana Ivana Ćuza od Laka, dočim se nezna, dali još njeko doba i vlastničtvo gradovah zagorskih s rečenom častju skopčano bijaše.

Nu pošto, kako vidismo, Nikola Frankapan devet nerazdieljenih u imetku sinovah i dvie kćeri, Katarinu i Barbaru, udatu za Vilima Lihtensteina, nakon sebe ostavi, s toga porazdieliše ova braća god. 1449 sav ogroman imetak svoga otca, te poprimivši vladanje različitih gradovah, utemeljiše nove ogranke svoga plemena, s novimi posebnimi imeni, pod kojimi se u napredak u povjestnici spominju.

Bez dvojbe bio bi i Cetin dielio udes mnogih drugih gradovah u krajini, slavnoga Zrinja, staroga Slunja, da nije svojim položajem za dobe turskih ratovah postao jabukom, za koju se otimahu toli naši koli dušmani.

Po smrti Stjepana Ozaljskoga podigne kraljevski odvjetnik, po naročitoj zapovjedi kralja Rudolfa god. 1577 s nova pravdu proti Zrinskim, radi posjeda Slunja i višerečenih gradovah, ali bez ikakova uspjeha, premda su u bivših Stjepana Frankapana gradovih: Slunju, Modrušu, Ključu, Jesenici, Dabru, Plaškom, Ogulinu, i u polurazorenom Vitunju, tada jur carske posade stojale, braneći jih proti Turkom, te je grad Slunj faktično pripadao jur tada pod krajinu i ogulinsku kapetaniju ili zapovjedničtvo, bivši po nadvojvodi Ernestu na državne troškove god. 1573 s nova popravljen.

Bijaše kao i otac mu Herman II. ban hrvatski, a njeko vrieme, kao brat udove kraljice Barbare i stric kraljice Jelisave, matere Vladislava posmrtnoga, neograničeni gospodar čitave posavske i podravske Hrvatske, gdjeno bijaše po svom velikom bogatstvu i po vlastničtvu nebrojenih gradovah i selah stekao najveći upliv kod naroda i plemstva, vojujući sretno za Jelisavu i nje sina proti Vladislavu poljskomu, odabravši za svoga vodju slavnoga Čeha Jana Vitovca.

Nakon toga Skalica nastavlja lov na kitove u Japanskom moru gdje ubijaju četiri kita, a potom se u Ajanu susreću s kineskim trgovcima, a Skalica zapisuje: Nema zemlje na svietu koja bi bila žitelji tako popunjena, a nigdje nema tako mnogo i toli velikih gradovah ka u kineskoj sada revoluciom uzborkanoj državi, koja broji više stanovnikah nego čitava Europah.

Ali odmah iza učinjena mira (1463) bijaše Vitovec jur na strani kralja Matijaša, vojujući š njim slavno u Bosni i pod Jajcem gradom, zašto dobi g. 1464. od kralja Matijaša zlatnu pečatnicu, kojom mu ovaj potvrdi naslov grofa zagorskoga, uz vlastničtvo svih gradovah, što bijahu u njegovoj ruci.

Na taj način dospješe u vlastničtvo Slunjsko Juraj i Nikola Zrinski, te bijahu u posjedničtvo Slunja i svih prenavedenih gradovah god. 1576 zakonitim putem uvedeni, dočim Stjepan Ozaljski, lišen svega imetka, živivši od milosti Zrinskih, svojih rodjakah i nećakah, za kratko vrieme (oko 1577) umre.

Budući da je i Nikola Krčki odvažno pristao bio uz stranku Sigismunda kralja, to je ovoga protivnik kralj Vladislav napuljski, godine 1406, Nikoli krčkomu grad Slunj, a Pavlu Zrinskomu grad Zrinj oteti htio, i prvi grad bosanskomu vojvodi Sandalju, a drugi velikomu vojvodi i hercegu Hervoju darovao bio; ali samo na hartiji, jer u istinu nisu ni darovatelj ni darovnici došli do posjeda rečenih gradovah.

Plinio opisivajući pute rimske po Dalmaciji, napominje mjesto kuda su razvedeni bili; broji više gradovah od Cetine rieke do Neretve, i spominje grad " Billubium. " Tako i Farlati, prispodabljivajući knjige Pliniove s mnogimi drugimi, spominje medju ostalim i Billubium (1).

U poslanici Vidaliu Nalješković kliče Dubrovniku kao kruni svih hrvatskieh gradovah ".

Za vrieme Zrinsko-Frankapanske bune ostade jedna strana slunjske posade s častnici Ivanom Moravićem i Matićem Maretićem vierna caru, te iza ove bune stoprv postade vojnička krajina oko Slunja i ostalih gradovah zrinsko-frankapanskih, pravo vlastničtvo države, ili u tadašnjem smislu rieči svojina carstva.

Seoska tišina, merkle maslene, koje svoj okolici něki turoban ali ipak ugodan značaj davaju, zrak eugenejskim brežuljkom vlastit, prostran vid, žubor potočićah, sve, sve, što još utěhu dati može sercu, koje buka gradovah i sjajnost razkošnih dvorovah otupi.

Tadašnji senjski kapetan biaše Marin Sorko Dubrovčanin, koj se još god. 1483. kao kapetan senjski spominje God. 1485. biaše upravitelj (Gubernator) Senja i ostalih primorskih gradovah Dujam, predstojnik kapitula stolno-biogradskoga.

Na što sljedeće godine isti Keglević polovicu pripadakah rečenih gradovah prodade za 6500 for.

Mihalju Imbrekoviću (Imrefy), te se oba g. 1525. ugovorom nagodiše, kako će da razdiele pristojališća istih gradovah.

Da ih za ove zasluge kako valja nagradi i da jih još više za sebe predobije, darova kralj Sigismundo Hermanu II. knezu Celjskomu, sinu Hermana I. i kćeri kralja bosanskoga Stjepana Tvrdka, godine 1397 dne 14. kolovoza grad Varašdin sa svimi pripadci. a dne 17. kolovoza iste godine grad Vinicu i Vrbovec u zagorskoj županiji, u kojih gradovah posjed bude isti Herman g. 1398. uveden.

Nu poslie navale tatarske, kad u Hrvatskoj i Ugarskoj veliki nastade nered, te kojekakovi ljudi počeše otimati zemlje i sela pripadajuća kraljevskim gradovom, bijaše imenovao kralj Bela IV. tadašnjega bana Stjepana i zagrebačkoga biskupa Filipa, da razvide medje i zemljišta rečenih gradovah i da ono što je oteto, gradovom opet povrate.

Ljubimac kralja Sigismunda, u bližnjem rodu s bogatim knezom od vlaške Gorice, Henrikom, kojega sestru imao je za ženu, kao takodjer s mnogimi bogatimi vlasteli u Istri, Kranjskoj i Hrvatskoj; vlastnik četerdeset gradovah u Hrvatskoj i njekih u Kranjskoj; poznat i štovan u Mletcih i u Rimu, a strašan svojim siromašnijim vlasteoskim susjedom, bijaše on ujedno po primjeru tadanjih vlastelinah i dosta velik silnik, prem da se je odlikovao pobožnoštju i ljubavju prema crkvam i monastirom, bivši osobito darežljiv prema pavlinom kod sv. Nikole na Gvozdu i Crikvenici kao i prema franjevcem kod sv. duha od Modruša.

Tatarom uzprotivi se junački i prelomi im silu na kršovitih brdih primorskih i pod zidinami svojih gradovah; a Turkom, tim vječnim neprijateljem lamahu Hrvati krila u raznih neprestanih bojevih na postojanoj straži zapadne civilizacije, te je s toga, već prije dvie stotine godinah, naš Vladislav Minćetić sa svim pravom pjevati mogao:

Nu za vrieme cara i kralja Rudolfa sietiše se Senjani opet svojih starih pravah, poslavši svoga sugradjana Jakova Ferenberga od Auera u Beč, s molbom, da im kralj potvrdi rečena prava; našto kralj Rudolfo dne 29. ožujka 1582. doista ne samo starinska senjska štatuta od god. 1388 nego i sve povlastice, povelje i sloboštine, podane im od kraljevah Matije, Vladislava i Ferdinanda, s nova potrvrdi, te im zajedno, poradi velikog junačtva, pokazanoga tečajem više godinah, i poradi osobite viernosti, podade pravo, da mogu u buduće na mjesto zelene pečati, poput ostalih slobodnih gradovah, služiti se pečatju crvenom.

Tabula Peutingerova iz IV. vieka stavlja ga med Tarsatikom i Avendom, ne daleko od primorskih gradovah ad Turres.

Margarita vojvodkinja čitave Slavonije i Hrvatske, udova vojvode Stjepana a kći njemačkoga cara Ludovika, dobivši po smrti svoga muža upravljanje njegovih gradovah, malo se je brinula za iste gradove, sjedeći ponajviše u Zagrebu ili u Budimu.

Ali mnogi neprijatelji, što se podigoše proti slaboj udovi silnoga kneza, razgrabiše do skora veću stranu otih gradovah, a u tom plienu dopadne Kalnik ratobornoga priora vranskoga Tomu Sekela, koj god. 1459. taj grad s mnogimi drugimi od raznih porodicah na silu otme, ali doskora vratiti morade.

A šta su bili ponapóse primorju hrvatskomu i sadašnjoj vojničkoj krajini, o tom govori stotina zapuštenih i razvaljenih iza njih crkvah, samostanah i gradovah, to nam pripovieda onaj pobožni, uredni i marljivi život primorskih stanovnikah, bivših negda podložnikah frankapanskih.

Knezovi Frankapani, po imenu Nikola i Vuk, kasniji tast Petra Zrinskoga, podigoše istinabog iz nova pravdu proti Zrinskim, poradi Frankapanskih imanjah, ali uprav tako bezuspiešno, kao i prije; premda je pravda još g. 1638 neprestano trajala, jer u ono doba zauzimahu se Frankapani za Ozalj grad tim više, čim nikako pregorjeti nemogahu, da jedan izmedju najvećih gradovah njihove porodice u tudjih rukah leži.