Ono što anarhizam može ponuditi antropologiji, prema Graeberu, jest izlaz iz slijepih ulica znanosti, način na koji bi antropologija mogla mijenjati svijet, a ne ga samo tumačiti (da upotrijebimo marksistički izraz kojemu bi Graeber bio prilično nesklon; ovdje on ublažava marksistički stav i jednostranost koji su bili očitiji u njegovoj prethodnoj i tradicionalnije znanstvenoj knjizi Toward an Anthropological Theory of Value).

Jer, bojim se, Graeber pretjerano idealizira znanost, a osobito antropologiju kao disciplinu.

To je najočitije u činjenici da Graeber nikada ne propituje interese i predrasude etnografskih istraživača koji proučavaju-s-visoka ili samih sudionika-promatrača.

Nije da Graeber ne zna da su disciplinu kakvu poznajemo danas omogućili užasni planovi za osvajanje, kolonizaciju i masovna ubijanja, nego kao da misli da ti korijeni nisu utjecali na golemu arhivu ljudskoga iskustva koju posjeduju antropolozi pa je treba samo objaviti šire i otvorenije da bi bila učinkovita.

Pustošenje je ušlo već u četvrtu godinu i teško se prisjetiti da je 2008. obećavala nešto što je David Graeber opisao kao stvarnu raspravu u javnosti o financijskim institucijama koje u svojim rukama drže sudbinu država. " Kako obrazlaže David McNally, to je obećanje bilo samo predgovor neoliberalnoj mutaciji " koja traži da države drastično smanje potrošnju da se osigura da radnička klasa i siromašni plate troškove globalnog spašavanja banaka. "

Na kraju, raditi na pravom anarhizmu je teško i zahtjeva mnogo truda i energije svih sudionika/ica, ali postoje primjeri u povijesti i sadašnjosti gdje je uspio, uključujući zajednicu na Madagaskaru koju je David Graeber istraživao za svoju doktorat.

David Graeber (2004) objašnjava ovu marginalizaciju kao rezultat antipatije anarhista spram autoritarnih institucija, te favoriziranja prakse nauštrb teoretiziranja unutar anarhističke političke kulture.

Prvih 5000 godina, ' ' antropolog ' David Graeber ' dokazao ' je pred par godina kako se dugovi ne trebaju vraćati.

Općenito, tvrdio je Graeber u svojoj povijesnoj analizi, ideja da se dugovi moraju vraćati počiva na moraliziranju, a ne na znanosti.

Dapače, kada bismo isključili tu neznanstvenu hipotezu, kaže Graeber (Je n ' ais pas besoin de cette hypotese, kako je nekoć Laplace govorio o Bogu) stvar bi bila jasna: Propali bi vjerovnici a ne dužnici, a tako bi i trebalo biti.

Kao i mnogi drugi anarhisti Graeber je i previše spreman i voljan promatrati kapitalizam slobodnog tržišta, komodifikaciju i potrošnju, i sam sustav plaća što sve prokazuje kao dodatke i nuspojave državne moći.

Ne zagovaram monokauzalnu teoriju (poput takozvane vulgarno-marksističke koja će sve svesti na ultimativno ekonomsku bazu) niti mislim da je Graeber, usredotočivši se na Državu, monokauzalno redukcionistički usmjeren.

Graeber usvaja ideje talijanskih autonomista o egzodusu i aktivnom povlačenju iz kapitalizma i liberalne države, ali ponovno zanemaruju temelje autonomista u političkoj ekonomiji.

To je u znatnoj mjeri radosni duh svibnja 1968: budite realni, zahtijevajte nemogu ć e, iako Graeber ispravno ne izražava svoja nagovaranja u obliku poziva da se vratimo u šezdesete ili bilo koju mitologiziranu prošlost radikalne političke nade.

Ako postoji vakuum, nešto će ga ispuniti. Graeber shvaća takva mišljenja: Većina ljudi ne vjeruje da je anarhizam loša ideja.

Graeber je daleko zanimljiviji kada piše o onome što antropologija može ponuditi anarhizmu: širi raspon i društvene teorije i promatranja društvenih praksi od onoga koji je na raspolaganju u samoj ortodoksnoj zapadnjačkoj teoriji i filozofiji.

Graeber raspravlja o teoriji Marcela Maussa o daru kao zamjeni za priznate konvencionalne ekonomske pretpostavke o središnjem mjestu tržišta i razmjene te o raspravama Pierrea Clastresa o društvima koja su jasno i izričito nastojala izbjeći stvaranje Države.

" To je dosad najveći gubitak ", rekao je Graeber, uz objašnjenje: " I to nije konačan iznos gubitaka nego će se oni distribuirati još godinama. " Hannover Re podržao je plan njemačkog tržišnog rivala München Re, koji kani ponuditi čak 20 milijarde dolara za pokriće odgovornosti za pojedinačne projekte naftne bušotine u Meksičkom zaljevu.

Plan bi trebao dobiti potporu njemačke vlade da bi bio potpuno uspješan, rekao je Graeber.

Medijska pažnja koja je bila usmjerena na Davida Graebera, antropologa i anarhističkog aktivista koji je nedavno izdao knjigu o povijesti dugovanja, i ulogu koju je on imao u organizaciji prosvjeda i raspravama o Okupirajmo Wall Street, također je isticala anarhističku misao. (Za svoj doktorat, Graeber je istraživao ruralnu zajednicu na Madagaskaru koju je središnja vlast napustila nakon što im je Međunarodni monetarni fond nametnuo mjere štednje.

Graeber je zaključio kako je zajednica od 10 000 ljudi stvorila egalitaran društveni sistem koji vode konsenzusom.)

" Kapital je u prosjeku dostupan u većini tržišta svijeta i nema značajnijih gubitaka, no unatoč tome, očekuju se niže cijene ", izjavio je član Upravnog odbora tog reosiguratelja Juergen Graeber u Monte Carlu, gradu u kojem su čelni ljudi tvrtke Hannover Re i brokeri prošli tjedan raspravljali o obnavljanju ugovora za 2011. godinu.

U prognoze nisu uključena neka tržišta koja su doživjela katastrofalne štete, poput Čilea, rekao je Graeber.

Graeber nastoji povezati antropologiju kao disciplinu s anarhističkim trendovima koji su se nedavno pojavili u antiglobalističkom pokretu kao najnovijem primjeru.

No, ono čime me Graeber zaista uzrujao bila je njegova pohvala odlučivanju putem konsenzusa umjesto prisile.

Empirijski, različite mješavine tih postupaka mogu biti u pojedinim primjerima manje ili više ugnjetavačke, manje ili više demokratske; ima slučajeva kada labaviji oblik samoodređenja koji Graeber hvali može biti dobrodošao u usporedbi s alternativnim opcijama.

Na sličnom su tragu i francuski nastavljači teorije Louisa Dumonta koji u tradicionalnim društvima ističu postojanje zajedničke temeljne vrijednosti, dvostruko nastanjene u realnosti: Svaka je osoba sastavljena od samih stvari koje razmjenjuje, a koje su u konačnici temeljne sastavnice univerzuma (Graeber 2001:19).

No Mauss nije ni imao razloga za uspostavom takve distinkcije, s obzirom da je kontinuirani odnos uzajamnosti upravo namjeravana posljedica u ekonomiji darivanja, a korist koja je tu uključena nema veze s profitom () koji bi bio postignut na nečiju štetu (Graeber 2001:27).