U ljeto iste godine, vratili su se u studio da snime album " Grievous Angel ". 19. rujna Gram Parsons umro je u motelskoj sobi od predoziranja drogom i alkoholom, a njegovi su prijatelji ukrali njegovo tijelo iz mrtvačnice i spalili ga u pustinji.

Iako to ne opisuje na taj način, prilično je očito da su godine specifičnog stila života te konzumiranja alkohola i narkotika počele uzimati danak i da je u tom razdoblju izgubila dodir s realnošću pa se sasvim ozbiljno upuštala u pothvate kao što su posjet hotelskoj sobi u kojoj je umro Gram Parsons (Posljednji put kada sam ga vidjela da se spotiče uokolo prekrasne su mu se ruke klatile sa strane kao zaboravljeno cvijeće

Meloy pjeva strasno kao nikad dosad, pjesme su pitke, emotivne i zovu na novo slušanje, a svako ponavljanje pojačava dojam kako je The King Is Dead - čak i u pjesmama po najočitijim folk šablonama (violina, harmonika, pedal steel, dvoglasje Meloya i gošće Gilllian Welch a la Gram Parsons i Emmylou Harris) ili keltskog naslijeđa u stilu Poguesa - neka vrsta hommagea R. E. M. - u.

Inace, dá ga se i-te-kako cuti na ovdasnjim radio-stanicama, pojavi se i na ovdasnjem TV-u; bolji od (inace loseg) prosjeka svedskih Gram Parsons-epigona (anemicnih ' singer-songwritera '), ali za mene to, ipak, nije dovoljno...

Unatoč početnim neuspjesima, Chris, ali i njegov suradnik Gram Parsons, također će se naći na njezinom popisu osvajanja.

Kao da je pred vama Gram Parsons glavom i bradom, a prati ga na gitari Jock Bartley i ostatak Parsonsonovog Fallen Angela, tada oficijelnog pratećeg benda kralja Elvisa.

Gram Parsons se pridružio da snimi klasik od albuma iz 1968.

Ali kad Jeff Beck udari po svojoj gitari ili Gram Parsons zapeva neki lakrimozni lament opet sam onaj stari opasan, zajeban i neuhvatljiv.

Ili Gram Parsons, kojeg je nazvao glazbenim vrelom iz kojeg još uvijek izvlači pitku vodu.

Međutim, Beckovi fanovi mogli su naslutiti ovakav zahvat još prije tri godine zbog sudjelovanja u projektu Return Of The Grievous Angel A tribute to Gram Parsons.

- U zadnje vrijeme ne vrtim ništa posebno novo niti posebno intenzivno, pa ti mogu umjesto toga reći što sam zadnje zavrtila jednan divni tribute album Return Of The Grievous Angel: A Tribute to Gram Parsons na kojem velika imena americane odaju počast svom rodonačelniku Gram Parsonsu.

Tražeći svoj izraz unutar široko omeđenog područja koje Gram Parsons naziva kozmičkom američkom glazbom, bend inspiraciju crpi iz folk emotivnosti spomenutog Parsonsa, Stevea Earlea ili Townesa Van Zandta koliko i iz garažne energije The Sonicsa ili The Stoogesa.

Kada je 1973. country-rock inovator Gram Parsons umro od heroinskog overdosea, njegova najprivrženija sljedbenica Emmylou Harris napisala je (uz malu pomoć Billa Danoffa) bolno predivnu odu njihovom prijateljstvu Boulder To Birmingham i uvrstila ju na svoj izvrstan prvijenac Pieces Of The Sky.

Son Volt, sjajan bend koji predvodi Jay Farrar, i novim je albumom ostao vjeran svojoj sklonosti za bazični country rock kakav je brusio Gram Parsons s Byrdsima na Sweetheart Of Rodeo, s Flying Burrito Bros i - nažalost prekratkom - solo karijerom.

Briljantna razrada koncepta Cosmic American Music, koji je osmislio pokojni Gram Parsons, dala je sasvim dovoljno materijala za ponajbolji rock album u 1998., a preko singlova Goddess On A Hiway i Delta Sun Bottleneck Stomp uspostavljen je kontakt s ljubiteljima Americane, uglavnom slabo upućenima u rane radove Mercury Reva.

Burroughs, Terry Southern, Gram Parsons i Marshall Chess

Izmučen herionskom i alkoholnom ovisnošću, Gram Parsons je kolabrirao kroz noć između 19. i 20. rujna 1973., u motelu Joshua Tree Inn, relativno blizu mjesta koje je sam odabrao kao svoje zadnje počivalište (park Joshua Tree je dio pustinje Mojave)

Gram Parsons (The Byrds) (19.09.1973.); umro je u dvadeset i šestoj godini od predoziranja

Stvarnost uvijek počiva na mitskim pretpostavkama, a današnji alter - country (nesretnog li izraza) jest stvarnost kojoj je Gram Parsons, njegov život, njegova kreativnost i njegova smrt jedan od najjačih oslonaca

Danas je on dio moga omiljenoga odjeljka kojega se obično naziva americana i u kojega spadaju Johnny Cash, Willie Nelson, Jayhawks, Uncle Tupelo, Gram Parsons, Guy Clarke, Lucinda Williams, Shelby Lynne, Patty Griffin, Lambchop, Kris Kristofferson, Bruce Springsteen (da, da, mislite vi što hoćete, za mene je Boss stopostotna americana), Ryan Adamas, 16 Horsepower... ima toga još puno i svako malo iskrsne još nešto novo.

Gram Parsons was a big influence on the Rolling Stones around this time, and on Keith Richards in particular, though it should be pointed out that the Stones had fused country and rock as far back as 1966 on " High and Dry. " Still, their Let It Bleed and Sticky Fingers albums had quite a few country licks, most famously on " Wild Horses " (which appeared as a cover by the Flying Burrito Brothers before the Stones released their own version)

Shaver, Rodney Crowell, Dale Watson, Hank Williams I/III, Ray Price, The Louvin Brothers, Gram Parsons, Emmyou Harris, Patsy Cline, Loretta Lynn, Jimmie Dale Gilmore, Jimmie Rodgers, Texas Tornados, hrpetina zydeco i cajun izvođača, da ih sad ne nabrajam poimenice, itd. itd

Da, to je dosta subjektivno pitanje....:) Jedni pak misle da ga je izmislio Gram Parsons skupa s Emicom

1968. s albumom Safe At Home na scenu stupa the one and only Gram Parsons (jel moguće da je tad imao samo 21 godinu??) i konačno definira zvuk te veličanstvene american cosmic music, objedinjujući u njoj country, gospel, rock i soul

Granice su manje jasne, kao sto je to i Gram Parsons dokazao lomeci case krvavim rukama

2. The Gilded Palace of Sin - The Flying Burrito Brothers možda; ili Gram Parsons Int.

Our cover story starts, in fact, a series of major features we ll be running over the forthcoming months on the pioneers of country rock, which continues next month with The Byrds, Gram Parsons and the groundbreaking Sweetheart Of The Rodeo, and continues after that with features on the great Gene Clark, and a reassessment of the often overlooked work in this area of ex-Monkee Michael Nesmith

The true god of country-rock, though, was guitarist and singer Gram Parsons.

Country-rock arguably never recovered from the death of Gram Parsons in 1973, but it ' s remained alive and kicking, if hardly omnipresent.