Biljeg zbog gluposti i neznanja, 27.11.06 11:28:51 Izraelski dnevni list Haaretz objavio je otvoreno pismo Guenthera Grassa upućeno Netanya Academic Collegeu, koji je Grassu dodijelio, pa nakon piščeva priznanja da je bio u postrojbama SS-a, povukao počasni doktorat.

Zato su Grassu i svi njemacki povjesnicari koji bilo sto znace rekli da laze kad je rekao da u SS-u nije ispalio metka.

Članovi PEN-a na su na godišnjoj skupštini u Rudolstadtu razmotrili zahtjev da se Grassu ukine status počasnog predsjednika te ga velikom većinom odbacili.

Razmišljajući o Grassu sjetio sam se još jednog velikog Nijemca koji je bio članom iste omladinske organizacije: bio je to nitko drugi no glavom i mitrom današnji papa Benedikt XVI.

Dovoljno je ovo ukucati na tražilicu i dobiti mnogo podataka o Gunter Grassu.

Čak je bilo i poziva da se Grassu retrogradno oduzme Nobelova nagrada.

cak i socijaldemo-kratu grassu je proradila savjest.... nikad nije kasno,,, da se vratis pod okrilje crkve koja je i izumila socjalizam da opljackaju rusiju, staljin nije nikad excomuniciran,,,,, nesto se svadio pod kraj ali nije se ni on dugo svadjao,,,,,,

Ona istiskuje proizvodnju obične kože u Grassu.

Ako je vjerovati Guteru Grassu on nije ni metka ispalio što je i izjavio.

Zato što je Grassu na ruku došla " (povijesna) zbilja s čudnovatim koincidencijama " a on literarnome popustio žmirkajuće iskričavom radošću igre što je od povijesno opterećenog i teškoga gradiva iznudila pripovijedačku lakoću.

Odluka izraelskog ministra unutarnjih poslova da Grassu zabrani ulazak u zemlju izazvala je zgražanje širom svijeta.

Bivši veleposlanik Shimon Stein smatra da je Izrael Grassu napravio medvjeđu uslugu jer se rasprava, umjesto prema nuklearnom Iranu, usmjerila na pjesmu.

Usporedba govori vrlo malo o Izraelu, a puno o gospodinu Grassu.

Onima koji su nas zadužili, velikima, treba u velikom i oprostiti, kao što se oprostilo i Günteru Grassu, nacistička prošlost i sadašnjost na ljevici.

Ta tema je dominirala i emisijom Peti dan, raspravljalo se o tome je li zabranjivanje skupa nedemokratski čin, je li sve ispalo kao prešutna legitimacija fašizma, a govor mržnje dotaknut je i na drugu veliku temu, provokativnu pjesmu Gunthera Grassa Ono što se mora reći, posebno na stihove: Zašto ovo govorim tek sada,/Ovako star, posljednjom svojom tintom:/Atomska sila Izrael ugrožava/Ionako krhki svjetski mir?/I mora se reći,/jer sutra je možda već prekasno;/pogotovo za nas koji opterećeni ionako što smo Nijemci/možemo postati isporučitelji zločina,/koji je predvidljiv, zbog kojeg se naše saučesništvo/ne može prebrisati uobičajenim opravdanjima. O Grassu će se sigurno još puno komentirati, bar dok ne jenja histerija oko potencijalnog napada na Iran pa i Siriju, gdje velika većina nas ipak više gleda na svoj novčanik jer tad bi splasnule i cijene naftnih derivata, pa onda i sveg ostalog

Svi se stalno mijenjamo, ali nuditi priče o djetinjstvu za dnevnopolitičku potrebu teško kome može pomoći, a odnemoglo je i vrsnom piscu Günteru Grassu.

Poljska Umjetnička inicijativa iz Gdanjska želi njemačkom nobelovcu Günteru Grassu posvetiti muzej u njegovu rodnom gradu.

Dakle, da sam u Komitetu za dodjelu Nobelove nagrade za književnost, glasovao bih protiv dodjele Nagrade Grassu. naime, smatram, da tako prestižnu nagradu zaslužuju oni koji ne samo riječima, nego i djelom (ponašanjem) svjedoče moralnost, hrabrost, pobunu protiv represije... I ponavljam, godine kada je netko zabludio nisu baš tako male.

Usporedba Irana i Izraela govori vrlo malo o Izraelu, a puno o gospodinu Grassu.

Toliko o Grassu, toliko a antisemitima koji na tragu stare antiizraelske politike siju vjetar, a mogli bi požnjeti oluju.

Izrael je u međuvremenu zbog objavljivanja pjesme Što mora biti rečeno Grassu zabranio ulazak u zemlju.

No, Grassu očito nije previše zasmetala graja koju su podigli izraelski političari u suradnji s brojnim njemačkim kolegama nakon što je u travnju u Süddeutsche Zeitungu objavio pjesmu u kojoj o Izraelu govori kao o opasnosti za svjetsku sigurnost.

Stvar je zadnjih mjeseci zbog tog njegovog priznanja išla dotle da su se čuli glasni povici da se Grassu oduzme Nobelova nagrada, koju u autobiografiji na jednom mjestu naziva svojim dopunskim zanimanjem.

Vjerojatno dodatni senzibilitet treba i drugima, pogotovo Grassu koji ga nije iskazao.

Prvo odrediste nam je bila parfumerija, tj. tvornica parfema u Grassu, gdje je bilo ok, samo malo prevec mirisljavo hehe...

U njemačkoj književnosti 20. stoljeća zahvaljujem Thomasu Mannu, Kafki i Grassu, u filozofiji općenito Kantu, Schopenhaueru, Nietzscheu, Maxu Weberu i Adornu.

Dobar interview s Grassom na njemačkome jeziku kod tv 3 sat http://www.youtube.com/watch?v=hfaYLjc79MA&feature=related i također podrška Grassu od poznatijih moralnih vertikala poput: Noam Chomsky, Moshe Zuckermann, Noam Chomsky, Domenico Losurdo, Rolf Verleger, Ekkehart Krippendorff, Norman Paech - http://www.hintergrund.de/201204062011/feuilleton/zeitfragen/was-auch-no... kada pogledate vodeće komentare PR-mahera koji napadaju Grassa ad hominem kao pritajenog nacista, jer je kao 16 - godišnjak unovačen u njemaču vojsku (da nije vjerojatno alternativno bi vjerojatno bio zatvoren ili obješen) te u potpunosti oprečne komentare javnog mnijenja koji 90 % podržavaju Grassovu kritiku izraelske politike u svim zemljama, onda vidite da nešto debelo ne štima u tim zapadnjačkim MSmedijima.

Dok je većina vijesti o Günteru Grassu ovih tjedana vezana uz sukob s izraelskom vladom zbog njegove pjesme ' Ono što se mora reći ', posljednja vijest vezana uz njemačkog pisca i nobelovca je drugačije naravi.

Grassu je, koliko se uočava, sve oprošteno.

Briljantni literarni prikaz onanije uspio je Günteru Grassu (ro đ enom 1927.) u djelu Mačka i miš.