Kao što dosadašnji tijek krize demonstrira zanimljivo da kriza ima svoj time-out, tj. da je posve pod kontrolom Oligarha: u trenutku izbora, ovih dana, i kriza uzima predah predsjednik SAD, bio on Bush ili Obama, konvencionalno može reagirati jedino post-festum, a i to bez ikakvog jamstva u povoljan ishod intervencije, jer, unatoč velikom veselju Slavoja Žižeka koji je iznova otkrio političku ekonomiju čak i u, zamislite, sanaciji privatnih banaka SAD-a, suveren ipak ne može proglasiti izvanredno ekonomsko stanje, ili takvo stanje u kojem bi, kao suveren, intervenirao izravno na tržištu Tito je možda inzistirao na pokretu nesvrstanih iz ekonomskih, a ne prvenstveno političkih razloga (izbjegao je time dolar), no Obama jest crnac, ali nije nesvrstan, barem ne još, i u tom je pogledu Obama manje moćan od Greenspana: ovaj je barem sam pogriješio, a Obama ne može ni to, a kamoli da sam išta popravi.