Renesansna jezgra potječe iz 16. stoljeća kad se u njega nakon velikog potresa preselio vlastelin Stjepko Gregorijanec, vlasnik Medvedgrada.
Renesansna jezgra potječe iz 16. stoljeća kad se u njega nakon velikog potresa preselio vlastelin Stjepko Gregorijanec, vlasnik Medvedgrada.
Pavao Gregorijanec je zaljubljen u Doru otkad ju je prvi put vidio, i iako je njihova ljubav bila velika, on nije mogao spriječiti sva zla što su joj se dogodila.
Glavni likovi su Dora Krupićeva i Pavao Gregorijanec.
Plemić Pavao Gregorijanec spašava Doru Krupićevu prilikom jedne gužve u gradu.
Kod vratara mokričkog grada najavi se po podne starac fratar reda svetoga Franje i upita da li je gospodin Stjepko Gregorijanec kod kuće.
To nije šala, to nije prosta kmetska gungula, to je više nego mi je Stjepko Gregorijanec javio.
Ondje stanuje sa svojom drugom ženom Dorom Mrnjavićevom ovaj gospodin Gregorijanec, tast moje kćeri.
- Mislite li da se Stjepko Gregorijanec boji?
- Ne prenavljaj se, Mato - progovori nestrpljivo mladi gospodin Gregorijanec, nasloniv se laktom na koljeno i gledajući u zemlju.
A da je plemeniti varoš izgubio, nije nego puki slučaj koji se je zato pridesio jer je gospodin Gregorijanec dobio.«
- Da sam pao u najljući grijeh - pokroči Stjepko problijednuv prema fratru, ali starac mahnu rukom i Gregorijanec klonu.
Čelo stola sjeđaše novi podban - mrki Stjepko Gregorijanec u bogatoj halji od crvene kadife, o pojasu mu široka sablja.
Iza obitelji Gregorijanec u kojoj su bila tri sina nije ostao niti jedan nasljednik.
g. 1453. Ladislav Posthumus dodjeljuje Čazmanskom Kaptolu posjede Buttinovecz i Zwybovecz (Svibovec). g. 1521. Ta sela prisvaja si Baltazar Batthyany. g. 1530. Ova sela opustošili su Turci pod vodstvom Sulejmana. g. 1543. Dravski otok Zrepychar (Črepničar) kod Varaždina počinje g. 1453. Ladislav Posthumus dodjeljuje Čazmanskom Kaptolu posjede Buttinovecz i Zwybovecz (Svibovec). g. 1521. Ta sela prisvaja si Baltazar Batthyany. g. 1530. Ova sela opustošili su Turci pod vodstvom Sulejmana. g. 1543. Dravski otok Zrepychar (Črepničar) kod Varaždina počinje naseljavati s bjeguncima pred Turcima (Vlasima) zapovjednik tvrđave i grada Varaždina Ivan Ungriad. g. 1544. Kralj Ferdinand vodi istragu i vraća ta sela Kaptolu nakon što ih je oteo Batthyany-ju. g. 1552. Nakon borbe s Turcima na viničkom polju 3. i 4. listopada, kako izvještava Nikola Zrinski i Luka Sekelj, opljačkana i popaljena su mnoga u okolici, a poreza Ambroz Gregorijanec izvještava da su posve spaljena sela: Sračinec, Trnovec, Vidovec, Biškupec, Obrež, Čeprlinec i Velkovec, pa nije mogao ubrati porez.
Ali pišite vi, gospodine Pálffy, svomu gospodaru da mu računi na slaboj petlji stoje, pišite mu da je u stare Heningovice glava od kamena, da je Heningovica proučila sve svoje pravice koje su u onoj srebrnoj škrinji sahranjene, da zna za sve vaše latinske finte kao kakov prokurator, pa je nećete prevesti žednu preko vode; recite mu da su uz mene junaci zetovi Mihajlo Konjski, Mato Kerečenj i Stjepko Gregorijanec, sin podbana Ambroza.
A Magda to našarafila, pa kad tatice kod kuće ne ima, šuk u kuću mladi Gregorijanec, pa cmok sa lijepom Dorom et caetera, da se svi čavli u kući giblju.
»Znam, znam«, odvrati Šime, »ali znao je Gregorijanec zašto me je izbavio.
»Valjda nekim ljudima pamet u trbuhu stoji«, prikrpa porugljivo Gregorijanec.
I mladi gospodin Pavao Gregorijanec dojezdio je na zelenku da se naužije te komedije.
»Nadvladasmo«, bilo je odasvud čuti, »Gregorijanec je podban.« X
Podalje do prozora stajaše mladi Pavao Gregorijanec pritiskujući čelo u vlažno staklo i piljeći u sivo, oblačno nebo.
»Kad je tako«, prihvati Blaž Šiprak, kanonik zagrebački, »to ću čitati listinu: »Mi, kaptol crkve zagrebačke, dajemo ovim svim i svakomu na znanje da je pred naše lice glavom došao velemožni i poglaviti gospodin Stjepan Gregorijanec s jedne strane, a obzirni i poglaviti ljudi Grga Dombrin, Jakob literat Čerski i Ivan Pluščec, rotni građanin, na ime plemenitoga, slobodnoga varoša i sve općine Grčke Gorice zagrebačke s druge strane, te su svoje slobodne volje i živom riječi svojih usta pred nama uglavili vječnu slogu i mir.
Nu pošto su neka gospoda prijatelji, ljubeći mir obiju stranaka i želeći njihovu slogu i spas revno uradili da ne bude pre i pravde, to su obje rečene stranke utakmile pred nama u vječni mir pod ovim uvjetima: za prvo daje gospodin Stjepan Gregorijanec svoje zemlje i brijeg spadajući Medvedgradu, počamši od vrela Topličice, idući uz brdo Medvednicu, sa Medvednice pako do potoka Bližneca i dalje do crkve svetoga Šimuna pod gorom rečenomu varošu i njegovim kmetovima za slobodno i mirno uživanje, tj. za drvariju, pašu, žganje vapna i lomljenje kamena, budi za građu kuća, budi za utvrđenje zidina rečenoga varoša.
Vrh toga platit će gospodin Stjepan Gregorijanec svotu od tisuću ugarskih forinti - forintu po sto dinara - sucu, porotnicima i svim građanima varoša zagrebačkoga, i to u tri slijedeća roka: najprije na buduću Cvjetnicu, drugi rok na dan sv. Trojice i treći rok na Miholje.
Napokon ima se gospodin Gregorijanec pobrinuti da i njegovi sinovi gospoda Pavao i Nikola Gregorijanec izdadu slično pismo mira pred kojim mjestom vjerovanim.
A mladi Gregorijanec je poštenjak, čist kao sunce.
Jer Gupčevu »mužadiju« pomagao je krišom gospodar medvedgradski Stjepko Gregorijanec, ljuti protivnik Zagrepčana, s pizme proti Franji Tahu susjedgradskom, prijatelju građana gričkih.
Pro tertio: Vele u Beču - a to je najveći tvoj grijeh pred njima - da Stjepan Gregorijanec, taj čuveni i viđeni junak, drži sablju u koricama gdje bič božji kraljevinu gazi, da Stjepan Gregorijanec iz zasjede baca klipe pod noge jasnomu nadvojvodi KarluX što ga je carska svjetlost imenovala zapovjednikom kraljevine; da isti Gregorijanec spletkari proti krajiškim generalima, kojino dođoše da nas obrane od turskoga ropstva.
Gospodin Konjski dugo je u noć govorio sa tom mađarskom trtom koju posla Bator, i lijepo su se na rastanku rukovali; gospodina Kerečenja nema, a gospodin Stjepan Gregorijanec došao je iznenada iz Mokrica, pa je sišav s konja slugu strašno ošinuo bičem, i čini mi se da se je vrlo ljutio.
A koji te je pijani fratar ovu prodiku naučio?«, nasmija se kroz ljutinu Gregorijanec.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com