Stav koji bi svaki kršćanin trebao zauzeti pred Bogom jest stav onoga poniznoga carinika koji je u kutu Hrama samo ponavljao riječi: Gospodine, milostiv budi meni grješniku

Svakog trenutka u danu bar netko na Brdu ukazanja i Križevcu izlijeva Bogu svoju dušu, skrušeno poput carinika udara se u prsa i raskajano vapi:« Bože milostiv budi meni grješniku »Svake minute ovdje nas Bog miluje svojim milosrđem po svećenikovim riječi dok nam izgovara:« Ja te odriješujem od grijeha tvojih.

Ovaj će tekst poglavito, nadam se, pomoći svakomu grješniku, posebno svima onima koji će u lijenčini, gotovanu, zlorabitelju položaja, blud niku, preljubniku, prijetvorniku, okrutniku i ubo jici Davidu moći prepoznati sebe, bar u nekomu od tih njegovih obilježja, bar u nekome trenutku svojega života.

Članove klana molim da ne plaču kako suzama ne bi pokazivali ljubav prema grješniku.

Svećenik u ime Božje nudi svakom čovjeku riječ Kristovog Evanđelja, lomi kruh života, oprašta grijehe grješniku.

Moj Gospospodine i moj Bože, smiluj se meni, grješniku.

Tolerancija prema grješniku, ali ne i grijehu, može postati vrlo snažan poticaj grješniku da se odvrati od zlog puta.

Umjesto da se stidite pokloniti, trebali bi biti postiđeni što tako ne činite jer to je jedini stav koji dolikuje stvorenju i grješniku pred Svemogućim Bogom.

Pred tolikom tvrdokornošću Sudac se onda odlučuje na kaznu grješniku (Luka 13,34 sl), a ne može mu se dati drugo nego je sam sebi presudio.

Iz ove zgode najvažnija je poruka da treba osuditi grijeh, a oprostiti grješniku.

Ili poput onog carinika reći:« Gospodine oprosti meni grješniku. »Kad bismo s ovakvim mislima ulazili u crkvu, onda bi nam sveta Misa bila mnogo plodnija.

Ako je Isus Krist došao u svijet i u povijest kao Bog koji je postao čovjekom, onda je došao zato da u čovjeku izvrši božansku promjenu; da ponovno u čovjeku palome, u čovjeku grješniku, u čovjeku otuđenome uspostavi sliku Božju, da uspostavi Kraljevstvo Božje i da tako u čovjeku započne gradnju boljeg svijeta, Božjeg svijeta.

To je sakrament u kom svećenik u ime Božje daje odrješenje od grijeha grješniku ako se kaje, odlučuje da će se popraviti, prizna odnosno ispovjedi svoje grijehe i prihvati pokoru (zadovoljštinu).

Kaje se i moli:« Bože, milostiv budi meni grješniku »(Lk 18,13 b).

Biskupsko geslo novoga pape je latinska izreka ' Miserando atque eligendo ', uprizoruje Isusovo ponašanje prema cariniku, (javnom grješniku) kojeg je mislosno pogledao i odabrao ga.

Kad se ovako sastave dva citata jedan iz Starog i jedan iz Novog Zavjeta što preostaje grješniku?

Kršćanstvo je uvijek pozivalo na ljubav prema grješniku, a odbacivanje grijeha.

Naime, o grješniku (pokorniku), koji se tako iskreno kaje za sve svoje grijehe da se njegovo unutarnje raspoloženje srca već pretvorilo u molitvu.

Za njega kažu da se kao svećenik ponašao po načelu: Nema milosti prema grijehu, ali treba biti samilostan prema grješniku. O Bertoneu se počelo više govoriti 2000., kada mu je Papa dao vrlo važan i osjetljiv zadatak, da u ime Vatikana rukovodi objavljivanjem tzv. Treće fatimske tajne, te da objavi njene komentare.

U toj prispodobi Isus jasno pokazuje veliku Božju ljubav prema svakome grješniku.

Jest Bog je pravedan i osuđuje grijeh i nikad se ne može pomiriti s grijehom ali grješniku je uvijek spreman oprostiti.

To s druge strane ne znači da ne treba prokazivati grijeh, griješne stavove i ponašanja, ali pri tome potpunu pozornost i strpljivost treba pokazivati prema grješniku, jer svaki grješnik, bez obzira koliko ' ' zaglibio ' ' u blato grijeha, jest potencijalni obraćenik koji se lako od kukolja može pretvoriti u rodonosno žito.

Kao što se od maloga zrna gorušice razvija veliko stablo, tako u svakom, i onom najokorjelijem grješniku, postoji zrno nade, koje, kad se probudi, razraste se i izraste do punine.

Bog je pak grješniku, ne samo daleko, nego i visoko.

Nevjerniku da upozna vjeru, grješniku da se pokaje, dobrome da ostane dobar.

U tom psalmu moguće je prepoznati prisutnost Krista, Boga koji oprašta grješniku, a to nas još više udaljava od slike starozavjetnog Boga osvetnika.

U uputama kako ukoriti brata, koje nam donosi evanđeoski odlomak ove nedjelje, pokazuje se sva brižljivost kojom Isus pristupa grješniku, ali također i odlučnost da se opomena izreče i da se na njoj ustraje do kraja.

Bog ništa ne oprašta, (i na duhovnoj razini i u smislu da se svaki grijeh materijalizira kroz određenu vrstu i određen intenzitet boli primjeren težini grijeha) ali je tu Isus koji Ocu kaže - Oče oprosti tom grješniku koji se kaje, ja sam trpio za njega.

Takvom grješniku brišu se sve zasluge zadobivene tijekom života i on gubi sposobnost stjecanja novih te na određen način pada u ropstvo đavlu.

On je onaj u kojemu sam Bog dolazi u susret čovjeku grješniku da ga oslobodi njegova zla.