Rekao si da mi je ime Ma-hra.Nije mi leglo.Nisam ga osjećala kao svoje.Onda sam te pitala značenje imena i odgovorio si da mi ne želiš reči, jer ne želiš vidjeti suze na mom licu.Bljak, srcedrapateljno.Izguglati ću si sama, no ni nakon dugog guglanja opet ništa, ništa što bi mogla povezati sa sobom, nigdje ni u jednoj poveznici ni djelić mene.Znala sam da mi ne koristiti pitati te, dok mi sam ne kažeš.Napokon si mi rekao i opet sam se bunila, to nisam ja, krivo, ne poznaješ me, potpuno krivo.... Ti si tvrdoglavo ostao pri svome sa jedinim argumentom - ja znam.