Znas li da je broj zatvorenika u SADu u svakom trenutku veci nego broj logorasa u ruskim gulazima?

Kako možeš ubijene ljude u gulazima uspoređivati sa zatvorskom kaznom za ove Soroševe agentice??

Upravo tada, pušten iz višegodišnjeg zatočeništva po sibirskim gulazima, u Vatikan stiže izmučeni svećenik kojeg glumi veliki Anthony Quinn...

Iako je od sukoba Staljina i Trockog prošlo jako mnogo vremena, on se zahvaljujući našim " europejcima " i danas ponavlja sa (ne) skrivenom, opasnom porukom: Tko ne bude slušao, neće ni jesti, samo niža bića, robijaši u gulazima rade

1982. umro je Varlam (Tihonovič) Šalamov, ruski pisac koji je svojim Pričama sa Kolime predočio najpotresniju istinu o Staljinovim gulazima.

Usput, više je ljudi danas u zatvorima diljem SAD-a nego je bilo u Staljinovim gulazima.

Gotovo pola Čečenaca zauvijek je nestalo u gulazima hladnog Sibira, dok se druge deportiralo u Kazahstan.

hebat ga, kad nema challengera, ' ko bi se 5 sati gužvao u nekoj kanti od bendžole ili mečki. razumijem ih potpuno, ne bih ni ja išao. usput, čudi me da nitko od dežurnih kroničara koji evidentiraju i leleču nad zločinima znamo pretežito čijim, nije spomenuo prigodno zločin u katynskoj šumi. 28.000 ljudi metkom u potiljak, a sam bog zna koliko je poljaka završilo u gulazima. a tek ' 45 kada su baćuške ostavile na cjedilu varšavu i čekale da ih poubijaju nijemci. počelo je sa romanovima, a završilo suma sumarum minimum 30 milijuna ljudi.

paradigma zla je referiranje na recimo činjenicu da je gestapo imao 1939 7500 " zaposlenika ", a nkvd, uključujući i osoblje iz gulaga 366.000; pa recimo podatak da je carski režim u razdoblju od 1825 - 1917 izvršio 6.321 političku egzekuciju, a da je od 1917, samo u dva mjeseca 1918 15.000 ljudi platilo glavom, zatim 6 milijuna ljudi tijekom gladi uzrokovane kolektivizacijom, 7 milijuna ljudi u gulazima 1934 - 1941, i 2.750.000 još uvijek u gulazima u trenutku staljinove smrti, izvolite pronaći paralele u " demokratskim režimima "; nadalje, teško me gospon doza možete uvjeriti o " cilju koji opravdava sredstva ".... ako vas ovi podatci ne zastrašuju i otupljuju kritičko mišljenje mene oni ne ostavljaju ravnodušnim....

Njegova iskustva u gulazima su bila temelj romana " Jedan dan u životu Ivana Denisoviča " i " Odjel za rak ".

Vi se ježite anarhizma, plašite ljude njime, idealizirate zapadnu demokraciju, pišete samo o logorima i gulazima koji su nekada postojali, razdvajate akciju (politika) od promišljanja (pisanje), negirate u potpunosti Tita....

Aleksandar Solženjicin, čija je knjiga o životu u Staljinovim gulazima poznata diljem svijeta, sahranjen je na živopisnom Donskom groblju.

Već 1926. je počelo, preko masona, britansko financiranje tog vrlo inteligentnog duševnog bolesnika koji je, po britanskim planovima, kao njihov nesvjesni agent provokator treba protjerati Židove u Palestinu, te sukobiti Njemačku sa Staljinovom Rusijom koja je, na veliko britansko iznenađenje i usprkos stalnom građanskom ratu, uz rad 20.000.000 robova po Gulazima uspjela snažno razviti proizvodnu i infrastrukturne objekte prema Sibiru i Vladivostoku.

Ako cemo o povijesti, u Rusiji je bio dekriminaliziran vrlo brzo nakon Oktobarske revolucije (ovaj cijeli period je poznat kao relativno liberalan), onda opet kriminaliziran dolaskom Staljina na vlast kad kad tisuce zavrsavaju u gulazima.

Milijuni i milijuni drugih ljudi snagom Duha svijetlili su u zatvorima Sibira, u gulazima i po Golim otocima.

Koliki broj intelektualaca je završio bo brojnim gulazima staljinističkoga sustava.

Njegovom zamjenom sa nacionalnim predaje Oktobarsku revoluciju u ruke birokratskom Staljinizmu, koji ce redom do posljednjeg smaknuti sve boljsevike, po drugi puta posve omesti ponovnu sociajlisticku revoluciju Njemacke 1933. Godine, desetine milijuna ruskog ruralnog zivlja elimimisati u sibirskim gulazima, pakt Ribentrop - Molotov, Jezevljevi montirani procesi, klanje poljske elitne armije od 12. Ooo njenih oficira.

Jedan član komunističke partije Sovjetskog saveza izjavio je 1939. godine kako se u sibirskim gulazima živjelo kao u palačama falanstere.

O Romanovima, O Lenjinu, u Gulazima, o Staljinu...

Zahvaljujem mu na ultimativnoj demonstraciji da je tekst svet, i da se piše do kraja: u sibirskim gulazima na komadićima starog papira kao i u trenutcima kad ti se ruši sve, te se shrvan od boli valjaš po podu.

Ajde oladite, niko ne nestaje u Americi kako se nestajalo po Gulazima i u vrijeme Golog otoka, u vrijeme socijalizma koji neki opet prizeljkuju...

Inače, puno je ruskih svećenika skončalo u gulazima (B.

Ne možemo sa sigurnošću znati broj poginulih za koje je Cheka bila odgovorna, kroz razne pojavnosti, ali broj je sigurno, najmanje 20 milijuna, uključujući i žrtve prisilne kolektivizacije, glad, velike čistke, protjerivanja, progonstva, pogubljenja, i masovne smrti u Gulazima.

Otok je tih dana bi kao iz neke knjige, kao iz družbe Pere Kvržice, jedino što su umjesto starog mlina imali kazalište iz kenozoika, daske koje život znače bile su u očajnom stanju, gotovo sagnjele od vlage, čavli zahrđali a zidovi kao u ruskim gulazima, boja blijedo žuta gotovo nevidljiva, ali ipak, ono je tu, stoji, Matko je svim naporima pokušavao izvaditi zahrđale čavle, Duje je pituravao, Mišo je sastavljao šank, tete Kate je donijela vino,« Tonći, da si smista odpičia u grad i naša nekoga muzičara i eletriku, jesi čuja »reče Matko,« a jesam, nego, di ću to nać »uzvrati Tonći,« jebe se meni di ćeš nać, samo ne vraći se ako ne nadješ, si čuja »,« a jesam, idem, dvista smista »reče i odjuri Tonći, dva dana i dvije noći su prošle i kazalište je u sasvim dobrom stanju, daske su promijenjene, zidovi su opiturani, šank je postavljen, samo se čeka Tonći sa elektrikom i muzikom.

Stoga, na današnji dan, dok se Amerikanci zabavljaju svojim vatrometima, trebalo bi zapaliti svijeću za sve one tisuće i milijune pokošene kod Borodina, pogušene u verdunskim rovovima, promrzle u Staljinovim gulazima, spaljene u pećima Auschwitza i ruševinama Dresdena i Hiroshime.

Hitlera i Staljina se itekako može usporediti... i treba... Miloni stradalih u gulazima (naravno ne samo tamo) i više su nego dovoljan razlog.Isto kao što stotine tis. nedužnih njemačkih žrtava zaslužuje pijetet i sjećanje.

Svoju situaciju uspoređuju s razdobljem kada je Trofim Lisenko u Sovjetskom Savezu proganjao biologe koji su izražavali vjerovanje u postojanje gena te su zbog toga ostajali bez posla, završavali u gulazima i bivali osuđeni na smrt.

Tko je ono s Ribbentropom potpisao pakt o ljubavi i vjernosti 1939 e 23. kolovoza, antefašisti? Tko je napao Poljsku istog dana kad i nacisti, antefašisti? Tko je napao Finsku, Estoniju, Litvu, Latviju, kod koga su se školovali Eichmanovi ljudi za konačno riješenje, u antefašističkim Gulazima? Tko je pobio 15 miliuna ljudi do 1939 e po kavkazu, Ukrajni, sibiru, Gruziji, 35 tisuća poljskih častnika u Katinu, tko je organizirao pogrome ruskih i ukrajinskih židova? Vi Apologeti komunjara ili nemate mozak ili obraz ili ništa od navedenog ili ste u stvari samo rentijeri komunističkih užasa.Ako je mogao Bernard Shaw kao nobelovac biti opčinjen starim sifiličarima onda me ne čudi da ste to i vi Četnikopartizanski nakote.

O gubljenju identiteta napisane su stotine knjiga i priloženi milijuni primjera, bilo da je riječ o ruskim gulazima, američkim, kineskim zatvorima ili psihijatrijskim ustanovama.

To mi ga dođe otprilike kao: Život u BiH 1992 - 1995... ili Život u Auswitzu 1941 - 1945... ili Život u gulazima SSSR-a...