Nisam morao prihvatiti prijedlog subraće iz plehanskoga kraja da me uprava naše provincije imenuje gvardijanom plehanskoga samostana, ali me na to nukao osjećaj solidarnosti sa zavičajem iz kojeg sam ponikao i rano iz njega otišao, solidarnost sa samostanom uz koji sam odrastao i koji je doista bio velika i značajna institucija katolika i Hrvata našega kraja, i solidarnost s hrabrim ljudima koji su se, nakon svega što se ondje dogodilo a nije trebalo ili se nije dogodilo a trebalo je, odlučili na povratak.