Oni nisu bili pobijeđeni, do zadnjeg daha su branili svoju utvrdu, kazao je Borovčak dodajući kako je ova bitka bila povod organizaciji prvog Hodočasničkog spomena u Gvozdansko 2010. godine u sjećanje na zaboravljene junake Gvozdanskog, koje se od tada tradicionalno održava svake godine.

Jednako tako napravio je paralelu između Gvozdanskog i Vukovara te jednakog zaborava koji neminovno " proždire " žrtve i branitelje iz daleke, ali i novije hrvatske povijesti.

Naši heroji Gvozdanskog, Vukovara, Petrinje, Hrvatske Kostajnice...

Sve juriše posada Gvozdanskog izmučena glađu i hladnoćom odbila je očajničkim i nadljudskim naporima.

Najznačajnija obitelj kalničkog plemstva svakako je bila Ožegović od Barlabaševca Među prvim utjecajnijim članovima obitelji navode se vojvoda Andrija Ožeg Barlabaševački (1496. i 1526. godine), zatim Nikola Ožegović (branitelj Gvozdanskog 1578. g.), te kraljevski kapetan Ivan Ožegović (1670. g.).

Poštujući njihovo junaštvo dao je nalog da se pozove katoličkog svećenika i da se obavi pogreb po kršćanskom obredu, a preživjele stanovnike Gvozdanskog i okolice oslobodio je od plaćanja poreza.

Govoreći o braniteljima Gvozdanskog, istaknuo je da je njihov primjer »po čistoći žrtve i ljubavi bez premca ne samo u našoj povijesti«, izrazivši ujedno žaljenje »što je to velejunaštvo premalo prisutno u svijesti našega hrvatskoga naroda«.

OD GVOZDANSKOG DO PLITVIČKOG USKRSA (VIDEO, FOTO)

Padom čvrstih gradova Ostrošca i Cazina 1576., te padom Zrina i Gvozdanskog 1578. godine, ta je obrambena linija praktički nestala.

Potvrdio je da je spomen-kamen sa Gvozdanskog prošle godine stigao u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini, gdje će biti ugrađen kao trajni spomen svim žrtvama u hrvatskoj povijesti.

Nakon komemorativnog i govornog dijela, hodočasnici su se predvođeni biskupom Košićem i Bogovićem pomolili za sve hrvatske žrtve Gvozdanskog, a potom su hodočasnici posjetili utvrdu.

Ipak, Ferdinand je osnovao Ugarsku komoru, zaduženu za upravljanje kraljevskim prihodima, pa tako i carinama i porezima od rudnika, među kojima se u Hrvatskoj, pored Gvozdanskog, isticao rudnik bakra u Rudama kraj Samobora.

Napunila se 431. obljetnica junačke obrane Gvozdanskog, mediji šute, ne istražuju, o tom hrvatskom junaštvu ne uči se ni u školama.

Iako bi sjećanje na povijesnog junaka i vojskovođu Nikolu Šubića Zrinskog trebalo biti u središtu pozornosti hrvatske vlasti i javnosti, kazao je Borovčak, te uz video projekciju Zrina, Gvozdanskog i Pounja je objašnjavao događaje koji su se dogodili u Gvozdanskom u XVI. stoljeću.

Iako je većina starih utvrda Banske krajine uništena, a građa je rabljena kao građevinski materijal, do danas su se održale utvrde na brdima poput Zrina i Gvozdanskog, dok su od utvrda u Čuntiću, Peckome i Klinac gradu ostale kule. [ 8 ] Tu je još i utvrda na otoku na Uni u Hrvatskoj Kostajnici.

Nakon Mise održana je prigodna komemoracija na spomen obilježju poginulim i ubijenim Hrvatima Gvozdanskog.

Publicist i povijesni istraživač Damir Borovčak, idejni začetnik Spomen pohoda hodočašća u Gvozdansko te pisac knjige Gvozdansko hrvatsko velejunašto bez svjetskog uzora u znak zahvalnosti i počasti pred svima je poklonio svoju knjigu Udruzi ratnih veterana 2. gbr Gromovi, braniteljima koji su zatvorili stranicu ratne i vojne povijesti Gvozdanskog i zahvaljujući kojima se danas na ruševinama slavne utvrde slobodno vijori hrvatski stijeg.

Na žrtvama ispisanom prostoru u vatri onih koji ne priznaju stvarnost hrvatske države su i 1991. g. trojica izgorjelih žitelja Gvozdanskog, mjesta čija se demografska slika svela na svega 19 Hrvata.

Naše je upravo biti dostojanstvenima, ali i čvrstim u tumačenju događaja i približavanju ih kao i Gvozdanskog posebno mlađim naraštajima, rekao je Šeparović.

Na iznimno dobro posjećenoj kutinskoj spomen večeri tumači knjige i najavljenih akcija dobili su jednodušnu potporu i spremnost da se do 100 kilometara udaljenog Gvozdanskog hodočasti.

Inače, što se Gvozdanskog tiče prema njemu odajući počast junaštvu. u svom poznatom maratonu jahali su još 2001. godine moslavački konjanici iz Volodera.

Da ga nikada ne zaboravimo, kao što ne zaboravljamo naše i njegove slavne predke Nikolu Šubića Zrinskog i Eugena Kvatrnika, kao što ne zaboravljamo branitelje Sigeta i Gvozdanskog, kao što nikada ne ćemo zaboraviti branitelje Ođaka, Vukovara, Dubrovnika, Pakraca, Mostara, Jajca, Orašja, Kupresa, Busovače.

Sisački biskup Košić naglasio je kako treba povući paralelu između branitelja Gvozdanskog i branitelja Vukovara.

Tri biskupa, ličko-senjski Mile Bogović, sisački Vlado Košić i vojni ordinarij Juraj Jezerinac, služila su u nedjelju misu zadušnicu za herojske branitelje Gvozdanskog iz 1578. godine.

Da percepciju Gvozdanskog treba promijeniti i otrgnuti od zaborava, jer sličnog junaštva nema zapisanog u povijesti, jer su branitelji tri puta odbili predaju i slobodan put prema slobodnom dijelu Hrvatske, nego su radije svi izginuli, istaknuo je i biskup ličko-sensjki Mile Bogović.

Jednako, kao i onda kad su branitelji Sigeta, Gvozdanskog, i brojnih drugih naših Alamoa na predziđu kršćanstva, kao i Vukovara u naše vrijeme, do posljednjeg daha branili svoje i Njene granice, nadajući se, a nikad ne dočekavši od nje pomoći.

Poznat je slučaj Gvozdanskog iz 1578. kada je 13. siječnja turska vojska provalila u grad i našla branitelje na svojim položajima ali smrznute.

O Leonidi se priča po cijelom svijetu, a o ovima ne znaju ni u okolini Gvozdanskog.

Zar nam se danas u braniteljima Gvozdanskog ne pruža najljepši primjer takva svjedočanstva?

Nadalje, tražimo od vlasti Republike Hrvatske bezuvjetno ukidanje svih osuđujućih presuda po prijekim i ostalim sudovima bez valjane obrane, svih sudbenih i partijskih odluka o progonu i oduzimanju imovine hrvatima poslije drugog svjetskog rata. poglavito u područjima Zrina, Gvozdanskog, Španovice, Borićevca i drugih mjesta širom Domovine.