U anale bi ta predstava mogla ući kao repertoarna injekcija za osvajanje publike, samo djelomice uspjela, i to zahvaljujući prije svega neuništivosti teksta (prijevod Martine Aničić), scenografiji Dinke Jeričević, prikladnim pojavama i ljupkoj igri četvero mladih glumaca, već ljubimaca publike Zrinke Cvitešić (Gwendolen Faiefax), Dušana Bućana (Algernon Moncrieff), Olge Pakalović (Cecily Cardew) i nipošto na kraju Luke Dragića, koji je sjajno uspio povisiti temperaturu jedva dočekanom raspletu.

Pod imenom LADY GWENDOLEN plovi u vodama oko irskoga Dublina.

Završetkom Prvog svjetskog rata, ponovo se vraća u Irsku gdje je nakratko vratio staro ime LADY GWENDOLEN, da bi 1919. po još jednoj promjeni vlasnika, ovaj put je to C. T. Bowring co sa Newfoundlanda, promijenio i ime u ROSALIND.