fra Ljudevit je bio sa mnom na večeri i jednom ekipom; u civilu; nisam znala da je svečenik; pričali smo o umjetnosti i književnosti, prijevodima i filozofiji; primjetila sam da miješa filozofiju i religiju i pitala ga kako tumači ono što piše u Bibliji u vezi toga.. ja sam se njemu suprostavljala argumentima, a s obzirom da su drugi osjećali STRAHOPOŠTOVANJE malo su više slušali; balavica, kao uvijek nije šutjela i lijepo je on mene pozvao u samostan. on voli kao Mika filozofirati, jako je načitan, poliglot, sa mnom se haaaaaaaaaaaa; takvi ljudi nisu oholi i ponosni u stilu kaj ćeš ti meni balavica. naprotiv bio je jako zainteresiran što mislim i zašto; samo strpao bi on mene u samostan, a ja sam bila sa starijim gospodinom i još jednim bračnim parom; naravno, nisu mogli procjeniti ovi sa stane, mislili su da sam s tatom; bili smo poslovno jer su nešto snimali; ja sam radila kao lektor, tajnica i montažu; za vrijeme rata mislim da je došao u Zagreb, ne znam točno; nisam ga više srela; u svakom slučaju ne bi vrijeđao Miku; zašto čovjeka ignoriraš?