Na istom je Fakultetu habilitirao 1976. godine radom Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću.

Balenovića (1957.), a habilitirao na Tehnološkom fakultetu temom Struktura akonit alkaloida delkosina i delsolina i njihova korelacija s lajkoktoninom (1960.).

Doktorirao je 1952. godine, a habilitirao se 1954. U razdoblju 1953. - 1956. lektor je hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Firenci i profesor hrvatske kulturne povijesti.

Habilitirao za docenta na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1963. g.

Godine 1975. habilitirao je s radnjom Rani razvitak neuronskih veza moždane kore čovjeka.

God. 1906. habilitirao se i postao privatni docent na zagrebačkomu Filozofskom fakultetu; od 1909. izvanredni, od 1912. redoviti profesor, umirovljen 1941, reaktiviran 1945., a 1946. ponovno umirovljen.

Habilitacijski kolokvij održan je 6. svibnja 1992., a nazočili su mu: doc. dr. Josip Ladika, red. prof. dr. Vladimir Zagorac i red. prof. dr. Bonaventura Duda pa se i habilitirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu izvornim radom Svećenička pustinja Blaca u obrisima povijesnih činjenica i zrcalu svoga Pravilnika i postao naslovni docent.

Asistentom pri Katedri moralne teologije imenovan je 18. svibnja 1973. Habilitirao je 1979. i postao naslovnim docentom; sveučilišnim docentom postaje 1990., izvanrednim profesorom 1997., a redovitim sveučilišnim profesorom 12. rujna 2000; reizbor u trajno zvanje učinjen je 12. rujna. 2005. Od 1998. do 2001. obnaša službu prodekana KBF-a za nastavu; na službu obnašatelja pročelnika Katedre moralne teologije imenovan je 15. listopada 1998.; pročelnikom Katedre za moralnu teologiju izabran je 26. ožujka 1999. i ponovno 18. ožujka 2005. godine.

Stekavši doktorat filoloških znanosti, habilitirao se 1966. na Institutu za komparatistiku Sveuličišta u Innsbrucku.

Godine 1965. za asistenta za Šumarsku fitocenologiju izabran je ing. Đuro Rauš, koji je doktorirao 1973, habilitirao 1974, a za redovitoga profesora izabran je 1981. godine.

Nakon što se na KBF-u habilitirao (1994.) izabran je za naslovnog docenta (1994.), docenta (1997.), izvanrednog profesora (2000.) i redovitog profesora (2004.).

Doctor philosophiae, krajem osamdesetih habilitirao je na Trinity Collegeu s tezom ' Problematika modus tollendo ponensa od Peripatetika do Stoe '.

Doktorirao je 1966. na zagrebačkoj bogosloviji tezom Odnosi Istočne i Zapadne crkve kod Krste Pejkića, a habilitirao 1970. studijom Antun Vramec (1538 1587) sporni hrvatski teolog.

Teologiju je studirao na KBF-u u Zagrebu, gdje je i doktorirao (1966) i kasnije habilitirao (1970) postavši pročelnikom Katedre za istočno bogoslovlje i ekumenizam.

Godine 1962. habilitirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu za predmet medicina rada, a 1966. godine izabran je za izvanrednog profesora toga predmeta na istom fakultetu.

Od 1964. predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem ubrzo, nakon što je habilitirao radnjom Čovjek slika Božja, postaje izvanrednim te (1979.) redovitim profesorom.

Gadamer je 1929. habilitirao kod Heideggera.

Dobio je stipendiju za postdiplomski studij makroekonomike u Haagu 1962., doktorirao je pravne znanosti (1964.) i ekonomske znanosti (1965.), a već 1967. godine habilitirao je i postao sveučilišnim docentom.

Asistentom pri Katedri moralne teologije imenovan je 18. svibnja 1973. Habilitirao je 1979. i postao naslovnim docentom; sveučilišnim docentom postaje 1990., izvanrednim profesorom 1997., a redovitim sveučilišnim profesorom 12. rujna 2000; reizbor u trajno zvanje učinjen je 12. rujna. 2005. Od 1998. do 2001. obnaša službu prodekana KBF-a za nastavu; na službu obnašatelja pročelnika Katedre moralne teologije imenovan je 15. listopada 1998.; pročelnikom Katedre za moralnu teologiju izabran je 26. ožujka 1999. i ponovno 18. ožujka 2005. godine.

»Bona fides u razvoju rimskog obaveznog prava« (Zagreb 1939, 160 str.) je naučno djelo, na temelju kojeg se habilitirao za sveučilišnog profesora i koje mu je pribavilo jednodušno priznanje u zemlji i inozemstvu.

Brentano je preporučio Husserla drugom svome velikom učeniku, Carlu Stupfu na Halleu, gdje je Husserl habilitirao s temom " O pojmu broja " i postavio temelje Filozofije aritmetike, prve Husserlove knjige.

Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu je 1902. bio promoviran za doktora teologije, a 1907. godine habilitirao je radnjom O modernoj katoličkoj apologetici.

Bogosloviju završio 1894. u Zagrebu, gdje je 1902. doktorirao teologiju, a 1907. habilitirao na Bogoslovnom fakultetu.

Diplomirao je na Višoj industrijskoj školi u Trstu, a habilitirao u Zadru.

Habilitirao je 1918. na Mudroslovnom fakultetu temom " Opća noetika " no kao svećenik nije bio prihvaćen.

Godine 1904. je Albert Bazala habilitirao za privatnog docenta iz filozofije.

Godine 1979. je habilitirao, a od 1990. je profesor filozofije na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beču.

Postigao je doktorat iz prava (1991), magisterij iz teologije (1992) i doktorat iz filozofije (1995) na sveučilištu u Innsbrucku te habilitirao u Münchenu (2004).

Promovirao je 1966. (doktor sociologije), a habilitirao na temi funkcija i posljedica formalne organizacije, tj. pravo i automatizam u javnoj upravi.

Uz rad je istraživao svojstva Besselovih funkcija i 1943. g. doktorirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu s disertacijom " Jedna vrst integralnih teorema Besselovih funkcija ". 1944. g. je habilitirao i postavljen je za izvanrednog profesora Tehničkog fakulteta. 1945. g. je uslijedilo razrješenje od službe5, no krajem 1945. g. je postavljen je za honorarnog nastavnika za predmet Matematika za arhitekte i kemičare na TF-u i paralelno za honorarnog nastavnika za matematiku na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, a 1946. g. i za honorarnog nastavnika za predmet Specijalna poglavlja iz primijenjene matematike na TF-u.