Putin ode u Katinsku šumu, pokloni se žrtvama, defacto se ispriča, i u očima svog naroda, ali i Poljskog, on je štovana osoba. a koja je naša reakcija kad se Tadić ispričao za ovčaru? naša dakle nerazjedinjenost, ne želja za mirnom koegzistencijom, je samo voda na mlin Europi koja će nas šikanirati. bili smo dva puta u Europi. skoro 400 godina pod Habsburzima, pa nakon 1945. i šta ja nama tog dobro donijelo? ništa. a opet se tamo guramo.

Nekoliko je puta u zatvoru, ali svaki put bježi. 1609. godine knez Nikola Zrinski piše o Vlatkoviću " da se ne boji ni Boga ni vlasti ". 3. srpnja 1612. godine je za primjer " drugima slična ponašanja " osuđen na smrt i pogubljen mačem, u prvom redu jer je održavao veze s istaknutim ljudima svoga vremena (npr. sa španjolskim kraljem), ali zbog hrvatskog domoljublja nije bio omiljen među Habsburzima.

Posebno je pak u više navrata ilustrirao kolektivnu dvoličnost, naslijeđenu iz simbiotskoga odnosa crkve i države u Bizantu, a koja se očitovala prividnom lojalnosti Habsburzima, dok je istodobno politički dovlačila Rusiju na Balkan.

Prava iz Bečkog mira bit će temelj svim zahtjevima ugarskih velikaša u njihovim sukobima s Habsburzima tijekom XVII. stoljeća.

Radi se jednostavno o tome da je područje BiH najdulje ostalo pod Turcima, u 19. stoljeću imaš situaciju da je Hrvatska pod Habsburzima, Srbija i Crna Gora su nezavisne, a BiH je osmanlijski " otok " okružen Austrijom, Srbijom, i Crnom Gorom.

Takva bi Hrvatska po povijesnom i nasljedno m pravu pripadala Habsburzima, te otuda i spomenuti njihov naslov.

Jedni i drugi vidjeli su u Habsburzima strance, a uz to Albert nije bio tako darežljiv u dijeljenju povlastica kao što je to bio Rudolf.

Njezini su prostori bili pod Mađarima, Otomanima i Habsburzima no najviše je gradova osnovano u 12. i početkom 13. stoljeća kad su dovedeni Saksonci za obranu granica od Tatara i Turaka.

Iako je u ispravi naglašena podređenost Hrvatske i Slavonije Ugarskoj, ipak je činjenica da je plemstvo tih dviju kraljevina zasebno prisegnulo na dogovor s Maksimilijanom izvjestan, ne beznačajni dokaz njihove autonomije, koji se vrlo dobro uklapa u sklonost hrvatskog plemstva da prema Habsburzima vodi politiku neovisnu od Ugarske.

Zalaganjem našega uglednoga publicista, glavnoga tajnika Hrvatske enciklopedije Darka Stuparića, Kolo je prvo u prigodi prezentirati jedinstven kulturni sadržaj, tematsku cjelinu o Habsburzima i Hrvatima, koju je uz pomoć Željka Krušelja i Marija Streche, priredio i napisao Neven Budak.

Sročena na temelju znanstvene obrade, ali pisana popularno, ova cjelina o Habsburzima i Hrvatima približava i interpretira mnoge važne činjenice nacionalne povijesti koje nisu tako jasne kako se ponekad na prvi pogled čini, pa se nadamo da će uskoro postati dostupna i kao monografija.

To je bio razlog zbog kojega su podržavali kraljevsku vlast, dajući Habsburzima vjerne podanike i izvrsne vojnike; iz istog su razloga ostali katolici nasuprot ugarskim protestantima.ÂŤ

Oni su Habsburzima bili izravni suparnici u borbi za najviše časti i položaje u carstvu i Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, a nakon Žigmundove su smrti nastojali nametnuti Barbaru Celjsku, njegovu udovicu, za nasljednicu krune.

Osnovna Krčelićeva zamisao bila je osnivanje središnje vlade za sve hrvatske zemlje pod Habsburzima, ali je dvor od toga odustao, jer se bojao nezadovoljstva Mađara, koji bi to mogli shvatiti kao odvajanje Hrvatske od Ugarske.

Otada pa nadalje podržavao je sve one velikaše koji su bili u bilo kakvom sukobu s Habsburzima.

No, tada je gorljivi katolik, najžešći protureformator među Habsburzima, učinio veliku grešku.

U svjetlu vojnih uspjeha kojima je turska vlast u Ugarskoj prestala nakon stoljeća i pol, ali i uz nazočnost carskih četa, Ugarski je sabor 1687. priznao Habsburzima nasljedno pravo na ugarsku krunu u muškoj lozi, ujedno se odrekavši prava na oružani otpor vladaru, prava što je bilo zajamčeno još Zlatnom bulom Andrije II.

Jedna od malobrojnih njegovih izjava o vlastitom životu koja je preostala zapisana u povijesti iskazuje svo njegovo ogorčenje majkom i Habsburzima riječima: " Koliko bi moj život bio različit da mi je majka bila Jozefina " (prva supruga njegovog oca).

(14) Hrvati su pod Habsburzima uvijek mogli razviti nacionalni barjak.

Habsburzima, koji su bili izraziti katolici.

Iako je ta godina značajna za hrvatsku povijest zbog ulaska u zajednicu s Habsburzima, u to vrijeme Osijek je imao drugih briga.

Razočaran Petőfi se pridružuje revolucionarnoj Transilvanijskoj vojsci poljskog generala Bema koja se uspješno borila protiv vojske Habsuburškog carstva sve dok ruska vojska nije priskočila u pomoć Habsburzima.

Napoleon je Habsburzima oduzeo i Tirol i predao ga Bavarskoj.

U Slavoniji mu je to uspjelo, ali u Hrvatskoj, tradicionalno odanoj Habsburzima, nije postigao gotovo nikakav uspjeh.

Albertova vladavina označava početak ne samo bližih dodira Hrvata s Habsburzima, nego i nastojanja albertinske, a potom i leopoldinske loze da se trajno ustoliči na ugarsko-hrvatskom prijestolju.

Iste se godine Filip III. odrekao pretenzija na carsku krunu, na koju je imao pravo kao unuk Maksimilijana II, pa je Ferdinand II. ostao jedini kandidat među Habsburzima.

Tražilo se također da se ovo pismo umnoži i pročita u svim hrvatskim županijama. Ä ini se da su Hrvati već u to vrijeme počeli pokazivati sklonost prema Friedrichu i Habsburzima, što će tijekom druge polovice XV. stoljeća dolaziti sve više do izražaja.

Tako su Hrvati prvi put na određeni formalni način stupili u vezu s Habsburzima.

Kraj je Matijine vladavine bio obilježen dramatičnim događajima u Pragu, kojima će započeti jedno od najtragičnijih razdoblja europske povijesti. Ä eški protestantski plemići, kojima je cilj bio stvaranje neovisne češke države, izbacili su 23. svibnja 1618. carske poslanike kroz prozor hradčanskog dvorca, čime su ušli u otvoreni sukob s Habsburzima.

U njemu je Krleža mnogo prostora posvetio atmosferi čajanke, društvenom statusu i mentalitetu prisutnik, a jugonacionalistički zanos sudionika postavio je na široku podlogu hrvatske političke povijesti i suprotstavio mu dojičerašnju lojalnost hrvatskoga građanstva Beču i Habsburzima.