1998. sam obavio hadž. i tada, u Mekki, posjetio nas je Bin Baaz, barem su rekli da je on. tu gdje smo se hranili bio je jastog od stiropora jedno 2,5 metra visok, u cjelini, ofarban. meni, u tom " evlijanskom halu čistog imana " koji se ovdje pominje, nikako nije bilo jasno otkud " kip " u Mekki. i na tom dersu, kažu ima li pitanja, ja se javim i kažem " šta će onaj tagut tamo gdje se jede? " oni se zgledaše, " kakakav tagut ", i ja kažem za raka. oni kažu " pa nije to tagut ". međutim, mene su držale sufare sa horozom " bez lica ", itd. " bez lica ", pa nikako mi se nije uklapalo kako nacrtani hore ne smije imati lice, a cijeli rak stoji. sutradan za ručak, ja prilazim sali, a dvojica stoje pored jastoga. kako ja prilazim, oni ga uzeše i iznesoše, čekali su da ja to vidim. ali cijela grupa je bila puna " vehabija " i meni je sve to bilo tako konfuzno. hore " bez lica " a podijelili šampone sa otkrivenom plavušom, i nikome od " braće " ne zasmeta. na ringišpilu koji sam tamo vidio, vidim " ukras " nekakve maske, ko nekakve šejtanske glave. preko puta harema u Medini parfimerija ispod hotela sa alkoholnim parfemima. recepcioner nosi zlatan sat. zuhd " vehabija " na muzdelifi ogledao se u steranju tepiha, podjeli lanča paketa. pisao sam ja o tome posebno. ali znakovito je bilo, dva su puta bila, između ograda. dvije ceste paralelne. i mi sa jedne strane, sa druge strane su azijatske hadžije. mi na tepisima, oni onako posjedali. mi lanč pakete, oni po jedno jaje svakom. mi svi (i " braća ") ko harambaše, oni tamo svi skrušeni. jedan Zuhdija iz Zenice drži ders i kaže " mi braćo širimo noge što smo širokogrudi, a oni (mi hanefije) drže skupljene... " (uskogrudi). to je na Arefatu bilo, a znaće većina ko je taj čovjek. itd. itd. sad hajde neka svako kaže šta je bolje i sa koje strane ceste (tarika) bi volio biti?