Na jugu je strašna zemlja Hadramaut.

Vrhunac svoje moći Sabejsko kraljevstvo doseglo je 225. godine kada je kralju Sha ` irum Avtaru uspjelo ponovno zauzeti Hadramaut i na taj način ponovno zagospodariti Putem tamjana.

Kasnije je Hadramaut ponovo postao potpuno neovisan, ali je od tada počeo biti stalna meta napada od strane sve moćnijeg susjednog Kraljevstva Himjar pri kraju 1. st. pr.

Kraljevstvo Hadramaut doseglo je svoj zenit sredinom 2. st. kad je sebi pripojilo susjednu istočnu Kraljevinu Kataban.

U tom razdoblju je svo vrijeme, Hadramaut bio u neprekidnim ratovima s susjednim kraljevstvima Himjar i Saba.

Prvi poznati zapisi o Kraljevstvu Hadramaut su poznati iz 8. st. pr.

Izvan europskog kruga se Kraljevstvo Hadramaut prvi put spominje u jednom staro Sabejskom spisu Karab il Vatara s početka 7. st. pr.

Kr., Hadramaut se tome prilagodio tako da je ušao u savez s njima, najvjerojatnije zbog komercijalnih interesa.

U Jemenu se ističu dva planinska lanca: Tibämat aš šam iz smjera S-J s najvišim vrhom Džabal Nabi Šu ' ajb i Hadramaut iz smjera I-Z.

U 4. st. prije Krista, dotad vazalna sabejska kraljevstva; Minejsko (Ma ' in), Kataban i Hadramaut uspjela su se osloboditi na taj način je Sabejsko kraljevstvo privremeno izgubilo kontrolu nad Putem tamjana.

Središte ove kraljevine prostiralo se sjeveroistočno od današnjeg Adena, južno od Vadi Bajhana u gorju Hadramaut, u kotlini Vadi Markaha.

Kraljevstvo Hadramaut je trajalo sve do oko 300. godine kad ga je na kraju osvojio himjarski kralj Šamar Juhariš, koji je tako uspio ujediniti cijeli jug Jemena. [ 1 ]