FOLKLOR, KNJIŽEVNOST I KULTURA: PREDAJA, BAJKA, MASKA I MIT voditelj projekta: Ivan Lozica istraživači i suradnici: Ljiljana Marks, Vilko Endstrasser, Suzana Marjanić, Marijana Hameršak, Maja Bošković-Stulli, Zoran Čiča, Ingo Schneider Glavna je namjera projekta ciljano istraživanje hrvatskih usmenih predaja i posebno mitskih bića koja se u njima javljaju, tradicijskih maski, odnosa folklora (usmene književnosti) i mitologije, folklornih i verbalnih žanrova unutar umjetničke proze.

Uz istaknute gošće iz Hrvatske i regije, Natku Badurinu, Ladu Čale Feldman, Marinu Gržinić, Marijanu Hameršak, Biljanu Kašić, Brigitu Miloš, Sandru Prlendu, na seminaru će izlagati članice europske mreže GenderAct (Sabine Grenz, Maria do Mar Pereira i Mia Liinason) te nositeljice europskog master programa GEMMA (Jasmina Lukić, Vita Fortunati i Adelina Sanchez Espinoza) uz Silvanu Carotenuto sa Sveučilišta u Napulju, Roswithu Kersten Perjanić i Simone Rajilić sa Sveučilišta Humboldt u Berlinu te Angeliku Arutyunovu, The Global Fund for Women, i petnaestak doktorskih studentica brojnih hrvatskih i europskih sveučilišta.

O razlozima povijesne zapostavljenosti, trenutačnom stanju te o planovima za svjetliju budućnost s ravnateljicom Hrvatskoga povijesnog muzeja Ankicom Pandžić razgovarao je Revijin urednički dvojac Filip Hameršak i Mladen Klemenčić.

U srijedu, 7. studenog 2012., u 19,30 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, bit će predstavljene tri knjige - Marijana Hameršak: Pričalice: o povijesti djetinjstva i bajke (Algoritam); Andrijana Kos-Lajtman: Autobiografski diskurs djetinjstva (Ljevak) i Dubravka Zima: Kraći ljudi: povijest dječjeg lika u hrvatskom dječjem romanu (Školska knjiga).

Nije na odmet spomenuti i to da smo u 2012 - oj imali prilike pozdraviti inauguracijske brojeve čak dva časopisa posvećena dječjoj književnosti: Libri et Liberi (službeno glasilo Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti) i Književnost i dijete (časopis Društva hrvatskih književnika), dok su u 2011 - oj uz Ziminu objavljene još dvije studije posvećene domaćoj dječjoj književnosti: Pričalice Marijane Hameršak (Algoritam) i Autobiografski diskurs djetinjstva Andrijane Kos-Lajtman (Naklada Ljevak).

- Budući da je postojeći Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja od početka kolaborirao s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta u donošenju ovih zakona, akademskoj zajednici nije preostalo ništa drugo nego da formira novi sindikat pojasnili su u zajedničkoj izjavi članovi AS-a, koju su na novinskoj konferenciji pročitali profesor FF-a Dean Duda i znanstvena suradnica Marijana Hameršak.

" Čitav ovaj nered koji je nastao vezano uz plaćanje fakulteta najopasniji je za studentsku borbu ", kratko nam je prokomentirala članica našeg Stručnog tima Marijana Hameršak, koja se kao članica Akademske solidarnosti zalaže za besplatan studij za sve studente.

Članicu našeg stručnog tima za obrazovanje Marijanu Hameršak ne iznenađuje što se kasni s isplatama, jer " znamo kako to ide kad država treba plaćati ".

Stoga su korisna upućivanja i na inozemnu literaturu koja u svom tekstu donosi Hameršak, premda je to naravno tek dio pa sam i sâm želio uputiti zainteresirane čitatelje na također tek jedan dio naslova.

Primjećuje to i Hameršak, ali odmah nastavlja da primjerice, povijest borbe za radnička, ženska i manjinska prava bez većih se teškoća može obraditi i u djelu posvećenom gibanjima na hrvatskoj nacionalnoj razini (324).

Drago mi je da Hameršak navodi nemogućnost spoznaje upravo totaliteta prošlosti, što je i Jenkinsova napomena, premda često u knjizi ostaje navedeno samo prošlost kao nespoznatljiva.

Naime, nisu predviđene ni infrastrukturne promjene koje su nužne da bi se to provelo, primjerice broj nastavnika ", kaže nam Marijana Hameršak, članica našeg stručnog tima za obrazovanje.

Hameršak na kraju svoga teksta dovodi u pitanje koliko je na njega knjiga utjecala, premda je ipak preporučuje čitateljima kako bi barem suprotno od sveukupne Jenkinsove analize ostali u čvrstoj potrazi za istinom (328), što mislim da ipak svodi knjigu, a time i moguću raspravu o historiji, samo na problem istine, odnosno zaključno polarizira strane koje ta pitanja razmatraju.

Hameršak zatim piše da nakon što se toliko potrudio da dokaže suprotno, od polovice knjige Jenkins dopušta (ili kao da dopušta?) da se ipak može znati »što se dogodilo?« (326).

Iako Jenkinsu nije u prvom planu isticanje postojanja činjenica (o čemu svjedoči i njegova rečenica koju je na str. 326 naveo i Hameršak: Stoga se zapravo nikada ne radi o činjenicama per se, već o težini, poziciji, kombinaciji i značenju koje one imaju jedna vis-à-vis druge u konstruiranju objašnjenja.; 55 - 56), ipak to implicitno navodi i prije polovice knjige.

Naime ne samo da svi studenti u Hrvatskoj neće moći besplatno studirati, nego to neće moći ni svi redoviti studenti, kako se ranije najavljivalo, pa čak ni svi koji imaju uvjete kojima je bilo precizirano kakvo je to navodno besplatno obrazovanje ", komentira nam Hameršak podsjećajući kako je ova odluka o izuzeću već bila predviđena prošlom odlukom Senata i da je očito da su neke od tih molbi ovaj utorak i odobrene.

Slika lule, riječ ' lula ' ili naprosto njihova višesmjerna objedinjenost? 2. Pričalice, Marijana Hameršak (Algoritam) Bajka i različite diskurzivne prakse koje je uspostavljaju, prezentiraju i re-prezentiraju u ovoj su knjizi predlošci za iščitavanje predodžbi o djetinjstvu i mehanizama njihovih promjena, ponajprije stoga što je bajka zbog svojih mnogoznačnih i podatnih strukturnih obilježja nerijetko bila prepoznata kao pogodan prostor upisivanja različitih ideologijskih i vrijednosnih sadržaja.

Hameršak je relativno opširno i korektno prenio neke od središnjih Jenkinsovih teza o historiji (pojam historija koristi se pritom za disciplinu, odnosno za pisani prikaz prošlosti, a povijest za povijesnu zbilju).

Hameršak navodi da Jenkins smatra da se historija nedovoljno bavi svojim vlastitim postavkama/pretpostavkama, odnosno kako joj nedostaje autorefleksivnosti, promišljanja i propitivanja vlastite prirode (322).

Hameršak navodi i Jenkinsovu tezu: prošlost se jednom dogodila i više je nema, povjesničari je mogu oživjeti samo pomoću različitih medija (322). Zbog " epistemološke krhkosti " historiografskih nastojanja svako je znanje o prošlosti provizorno, nesigurno a ne " certističko ", objektivno, stvarno, istinito (.).

Hameršak navodi kako Jenkins smatra da ne postoji vrijednosno neutralna (objektivna) historijska metodologija, niz istraživačkih pravila koji bi vodio nekoj " istinitijoj " prošlosti ().

Hameršak pritom napose ističe Jenkinsovu kritiku koncepta istine i načina kako ga rabe povjesničari (323).

O tome se svatko mora odrediti za sebe, na način kako je Hameršak osobno intonirao tekst te kao što sam to učinio i ja.

Napomenu da je Jenkinsovo zaključivanje nepotpuno, prenagljeno i da ne uspijeva izbjeći nekoliko temeljnih proturječja (325) Hameršak ilustrira tvrdnjom da uza sva ograničenja koja pridaje nekom tekstu s obzirom na mogućnost njegova razumijevanja i sl., favorizirani pisci poput Whitea, Foucaulta, Rortyja i dr. izvan su toga ograničenja, kao i sami Jenkinsovi dijelovi teksta o obilježjima suvremene kulture ili o ishodištima i značajkama postmodernizma kao socijalne formacije (325).

U tome je Hameršak potpuno u pravu.

Hameršak je u pravu da u knjizi nedostaju primjeri na kojima bi se detaljno obradila obilježja historiografije koje Jenkins kritizira (327).

Određujući funkcije koje su se bajkama nametale (i koje im se i danas nameću) prilikom upućivanja dječjoj čitateljskoj publici, Marijana Hameršak jasno i argumentirano opisuje procese i pretpostavke udomljavanja bajke u hrvatskoj dječjoj književnosti te odnose i interferencije usmene, prijevodne, prerađene i autorske bajke.

To je Hameršak i učinio te je svakako dobro i iz perspektive hrvatske historiografije da je tako učinio.

Držim potrebnim na samom početku istaknuti važnim što se Filip Hameršak pozabavio temama o kojima govori Jenkinsova knjiga i napisao opsežan tekst Kako (pro) čitati Promišljanje historije? (uz hrvatski prijevod knjige Keitha Jenkinsa i Okrugli stol« Historijska znanost prije i poslije postmoderne »), objavljen u prethodnom broju Historijskog zbornika (god.

Razmjerno velik dio teksta Hameršak posvećuje prirodnim znanostima, navodeći kako ih Jenkins uopće ne spominje te ističe postmoderni prezir prema prirodnim znanostima.