Niska točka gledanja i očište konvivijalnog pejsaža, na slici čiju gornju polovicu ili čak dvije trećine puni prostor neba, te ljudski likovi svedeni na štafažu (kao na tradicionalnim japanskim drvorezima, i kasnije umjetnosti land arta, hodanja kao umjetnosti Hamisha Fultona), odnosno ljudska figura kao samo jedan od elemenata prizora kojim dominiraju prirodne sile, zajednička je karakteristika slikanja tzv. haaške škole; uvjetno rečeno škole, budući da se radi o vaninstitucionalnom prenošenju slikarskih znanja.