Odgovoriti na pitanje o tomu što bi zapravo mogao značiti stih " Biti ili ne biti - to je pitanje ", značilo bi otkriti srce Hamletove tajne, Hamletov rebus humanis, a to je nemoguće; no ipak je moguće naznačiti nekoliko od mnogobrojnih značenja koje taj stih sadržava i označuje, a koja nas mogu približiti spoznaji Hamletove dileme.

U kojoj mjeri današnji Hamletov vršnjak lišen pravog vođe i ideala, izgubljen, pun strahova, može pokazati svoju volju i odlučnost.

Je li Hamletov izbor bio ispravan?

Hamletov je otac umro, a majka se nakon dva mjeseca udaje za Klaudija, Hamletova strica i brata pokojnoga muža.

U takvu kontekstu litavski Hamlet postaje igra asocijacija što se logičkim slijedom scena i prizora zaustavlja prvenstveno na vrlo specifičnom promišljanju Klaudija (u predstavi: Dainius Gavenonis) što je izgledom mlađi ili barem Hamletov (u predstavi: Darius Meškauskas) vršnjak.

U takvom Hamletu, stoga, pravi Hamletov partner nije Ofelija Bojane Gregorić ili Horacije Alena Šalinovića, nego Prvi Glumac, pa je možda trebalo još više naglasiti upravo taj, najzanimljiviji odmak predstave suradnja i razumijevanje među ljudima koji svoju glumu, zvali je mi licemjerjem ili ne, razumiju i prihvaćaju.

U njegovoj verziji, koja će se zvati " Biti ili ne biti ", čitatelji će se moći odlučiti za ulogu Hamleta (" emo tinejdžer u ranim tridesetima "), Ofelije (1 za poznavanje znanosti, ali - 1 zbog slabosti pred vodom) ili Hamletov otac, " koji (IZNENAĐENJE) umire na prvoj stranici i postaje duh.

1. O kako sam duboka kao ocena pa ću Vas prosvijetliti, Vi nedostojni (nema veze sa temom). 2. fuj Vi vjernici drugih uvjerenja, (nema veze sa temom), 3. jednom je pao snijeg u Zagrebu, a ja sam tako brilijantno položila ispit (nema veze sa temom, veličina a la Hamletov monolog), 4. vidi 3, 5. osim čestititke Ružici-neartikulirano tepenje (naravno, nema veze sa temom), 6. opet sam duboka kao ocena, tako sam produhovljena i pametna, a skoro svi oko mene nisu dostojni da mi noge ljube (veza s temom-nikakva), 7. pljujem po osvetniku jer on reagira na moje pljuvanje-bezobraznik? (veza sa temom nikakva) 8. pljujem po tuđem šovinizmu dok istovremeno imam šovinstiške ispade epskih razmjera, a što je najgore-ne vidim ironiju koja bode u oko (veza sa temom nikakva), 9. nertikulirano tepenje (veza-nepostojeća), 10. šalim se da drugo ljudsko biće ima rak i istodobno vređam profesije koje ne preferiram (veza sa temom nikakva), 11. vređam, naširoko, zahvaljujem Ružici na čestitci iako nisam Štefica (veza sa temom nikakva), 12. i opet sam duboka kao ocean (veza-nepostojeća), 13. vređam (veza-nepostojeća), 14. vređam (zaostao, zao, mali hurac, šljam, zaostao, cijeli jedan kraj-pljuc), veza-none, 15. tepem nepovezano, veza-kein, 16. ispad koji nema veze sa vjerom, veza-što je to?, 17. vređam veze nema, 18. vidi 17, 19. i i i opet opet opet sam duboka kao ocen, razlažem filozofiju (veza-nepostojeća), 20. držim instrukcije iz povijesti, književnosti i o tome kako mrzim sve druge (veza-nepostojeća), 21. širim političku propagandu (veza-none), 22. vidi 21, 23. KONAČNO, DOTIČEM SE TEME, ali ne propuštam prosvijetliti, smijem se drugima što ne pišu o tome, i opet ne uviđam ironiju (veza-POSTOJI), 24. vidi 21, 25. vidi 21, 26. naručujem konesku dostavu, (veza-je li uopće potrebno napomenuti da je nema?) 27. PIŠEM O TEMI usput prosvjetljujem 28. gotovo da pišem o temi, 29. molim predsjedničkog kandidata da u zakone stavi članak koji već postoji (veza-nepostojeća), 30. i opet malo šovinizma i vređanja, jer sam ja i moji viševrijedni od drugih, ne uviđam sraz mojih vjerničkih postova punih ljubavi prema Bogu i istodobne zloće koju sipam po bližnjima (koje bi trebala ljubiti kao samu sebe), 31. optužujuem druge za ponašanje koje je za mene tipično (a što je još tipično za mene, veze nikakve)

Pripovjedač sniva oca neposredno prije njegove smrti od karcinoma grla, i ta onirička slika oca koji ga poziva i udaljuje se otvara mnoštvo asocijacija: na Hamletov susret s duhom njegova oca, na vrijeme i prostor djetinjstva, konačno, znači zov smrti.

U ovoj predstavi želio sam oljuštiti nebitno, stoga sam izostavio neke scene, a neke malo prearanžirao pa tako Hamletov monolog Biti ili ne biti dolazi nakon ubojstva Polonija

U ovoj predstavi želio sam oljuštiti nebitno, stoga sam izostavio neke scene, a neke malo prearanžirao pa tako Hamletov monolog Biti ili ne biti dolazi nakon ubojstva Polonija.

Hamlet, sin Hamletov, izgubljen među stvarnostima, neodlučan zbog odluke da zabije ' an ever fixed mark ', referentnu točku za koju bi se mogao uhvatiti i prozvati stvarnim ono što ga izjeda iznutra kao crvi mrtvog psa pod blagoslovom plodotvornog sunca, onu ' Hic at ubique ' sumnju da nije dostojan prave istine.

Ako Isus uspostavlja sebe kao svog oca, Hamletov otac uspostavlja sebe kao Hamleta.

Hamletov je sramotni pad ejakulacija u sonetu 129 ' The expense of spirit in a waste of shame, is lust in action... ' Nedostižni ideal beskompromisne vjernosti i poraz pred požudom samokažnjavanja.

Prije bih htio upozoriti da na hermeneutičku grješku koju činiš: u Hamletov lik upisuješ projekcije vlastite seksualne frustracije: on tako postaje bezmudi mlohavac, i samo i jedino zato gleda, napaljen i nemoćan istovremeno, kako mu jebeš mater

To što kažem da u Hamletov lik upisuješ projekcije vlastiti seksualne frustracije nije psihologiziranje - to je logička, spoznajna radnja, metodološki sasvim apartna od bilo kakve psohologizacije.

I iz tog sna izronio je plemeniti lik Hamletov, rastrgan i nemoćan da se prilagodi zagušljivoj atmosferi stvarnosti.

Kao što vidiš, na kraju se ispostavlja da je tvoj zaključak o tome da " stvarnost uspostavlja Hamleta " sasvim nedostatan: da Hamlet uspostavlja stvarnost svijeta u kojem (ne) djeluje znali su već interpreti prije nas, odredivši Hamletov problem i točno i lako i efektno: da nije danski princ, Hamlet ne bi imao nikakvih dvojbi, zar ne?

Glumčina Jovan zaslužio je i puno više nego što je kompletni HRT-ov kulturnjački pogon ovaj put učinio (vijest u Dnevniku i in memoriam u Tišini), ali pustimo mi sad zasluge i Hamletov govor glumcima, neka nama žive Rvacke televizije i zdravog joj novinarstva.

Dovoljno bi bilo za početak samo pročitati najpoznatiji Hamletov monolog i sliku svijeta koju iz njega možemo iščitati.

Quasi un/a /..., Im Velkston, Sonatina difficile, Lullaby for myself, te u drugom dijelu pjesme i tekstove o temi rata, razaranja i politike Ratna uspavanka, Zar ste zaboravili, Što se života na drugim planetima tiče, Razmišljanje, Hamletov mon/d/olog, Strpljenje, Terra et Mars, Na početku novog rata, Innet-ludium, Mirat i Ratimir, Deukalion/Noa /, Često plačem i Uspavanka za mladog skladatelja, kojim se moglo pratiti put u vremenu skladateljeva izraza i prisutnosti na glazbenim scenama u posljednjih tridesetak godina.

Dramaturginja predstave Željka Udovičić često je intervenirala u tekst, ali je simptomatično da je sa štrihovima voda odnijela i Hamletov govor glumcima, odnosno onaj njegov dio u kojem im govori kako treba glumiti.

Hamletov govor Ofeliji (Idi u samostan) igra se sa snizilicom pa Ofelija i nema zašto ni promišljati o Hamletovoj ljubavi...

Ironija je potpuna, a u od lani turistički okupiranom Dubrovniku, glumci nešto pokušavaju, no bivaju prekidani, mediji gospodare, Njarnjasi i Pomet družina mole da glumci uđu, a knez ih i pušta, no i monolozi Pometa i Hamletov govor glumcima u naglašenoj kakofoniji medijske, turističke i političke buke, gotovo se i ne čuju.

To se do sada moglo desiti samo drugima, ali ne i njemu, velikom i jedinom, Josephu Turi (Jack Benny), najslavnijem varšavskom glumcu (makar on sam niti trena nije sumnjao u tu činjenicu), da se netko drzne napustiti njegovu predstavu i to taman dok izgovara čuveni Hamletov monolog« Biti ili ne biti ».

Deum de Deo, Lumen de Lumine, Deum verum de Deo vero, genitum non factum, consubstantialem Patri; per quem omnia facta sunt ", kao obimnije od Apostolskog, sasvim jasno i nedvosmisleno, ali, izgleda da za potrebe vašega eseja Isus prigodno može biti i svoj vlastiti Otac, kao i Hamlet svoj vlastiti Sin: " Ako Isus uspostavlja sebe kao svog oca, Hamletov otac uspostavlja sebe kao Hamleta ".

Kao što vidiš, na kraju se ispostavlja da je tvoj zaključak o tome da " stvarnost uspostavlja Hamleta " sasvim nedostatan: da Hamlet uspostavlja stvarnost svijeta u kojem (ne) djeluje znali su već interpreti prije nas, odredivši Hamletov problem i točno i lako i efektno: da nije danski princ, Hamlet ne bi imao nikakvih dvojbi, zar ne?

Tragičan Hamletov završetak ukazuje na nemoć pojedinca da iskorijeni zlo u svijetu, ali preko Hamletova prijatelja Horacija i preko lika mladog norveškog vladara Fortinbrasa istina i pravda ipak pobjeđuju (Hamlet na samrti traži da Horacije kaže svijetu istinu o zločinu koji je počinio Klaudije, a mladi Fortinbas će postati novi kralj čime će se ispraviti davno počinjena nepravda).

Jeste da malo kasnimo, jer kad-i-kad je još Hamletov danski kraljević gurnuo svoju glavu u Ofelijino krilo i sanjario, kakva krasota se tamo krije.

U kontekstu razmišljanja o filmskim ekranizacijama Shakespeareovih drama, bizarni Fordov prizor moguće je iščitati i kao alegorijski prikaz odnosa Sheakespearea i filma, u kojem glasoviti Hamletov monolog predstavlja Shakespearovu literaturu, a Divlji zapad filmsku umjetnost.