Dvojica znanstvenika, Songkun Su sa Sveučilišta u Hangzhou i Shaowu Zhang sa Sveučilišta u Canberri uspjeli su, kao prvo, premostiti prirodni nagon za ubijanjem uljeza, i stvoriti košnice s mješovitom populacijom europskih i azijskih pčela.

6. dan, HANGZHOU - NANJING 05 11 2013

Šesterotračni ljepotan Hangzhou, sagrađen na delti rijeke Yangtze, visok je 33 metra, a dug 36 kilometara.

Zahvaljujući višegodišnjoj suradnji s Kinom, u udruzi su ostvarili uspješnu suradnju s jednim od najuglednijih hotela u Hangzhou - Merchant Marco Hotelom koje od 13. rujna punih mjesec dana bio domaćin ovog festivala.

Prema povjerljivim izvorima, do sličnih problema je došlo i na kineskom aerodromu u regiji Hangzhou u srpnju ove godine.

13.12.2005. prica se da je jedno neobicno brdo koje sada zivi u hangzhou, doletjelo iz daleka, spustilo se u obliznju sumu i ostalo. tako je i bilo, desilo se negdje oko devet ujutro, 20. studenog, na nebu iznad shanghaia sam prvi puta nakon mnogo dana osjetila spustanje. kako ono ide.. mali korak za covjecanstvo, veliki za covjeka.. shanghai sam samo dodirnula, nezamislivo glomazna bujica ljudi otplavila me dalje. i od tada sam ovdje, u vodenom gradu s mirisom oceana i przenog tofua, ja, brdo s cudnovatom vegetacijom, stranim izgledom, zacudjujucom konstrukcijom, smijesnim hodom, velikim nosom i ocima koje gledaju, pricaju, jedu, jer usta jos nisam osposobila. ostala su negdje tamo, u gradu na rjecini, u buri, u okusu sira i friskog kruha, medju dragim dragim ljudima,... i smiju se. ali srecom, sve ostalo spustilo se ovdje samnom, srce mi je na mjestu, pluca se polako pune, tijelo koristim zahvaljujuci taijiu, otkrila sam dlanove jednog jutra u parku, ali za mozak jos nisam sigurna, ne javlja se cesto. mali majmun se bice izvukao iz spilje i sada skace po speglanim kineskim livadama. zivio shrubbery

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

upravo se vratih iz istrazivackog izleta u Suzhou pokrajna Jiangsu, dva sata busom od Hangzhou-a, sat vlakom od Shanghai-a... istrazili smo i vidjeli...

Wang Shu rođen je u Hangzhou gdje je našao i prvi posao nakon stjecanja diplome na Sveučilištu u Nanjingu.

New Academy of Art, Hangzhou (foto: Iwan Baan)

zena macke zena koja voli hraniti macke zivi svugdje. ima je u cijelom svijetu i jednim jezikom govori. lagano pucketavim nazalom glasa se ona u rijeci i ona u urumqiu, a i ova u hangzhou oko koje svakog jutra s izlaskom sunca plesu blatnjave na mekom pokrovu od sljivinih latica.

08.01.2006. spremam se na put. kao i nekih osamdeset i sest posto kineza. osjetit cete mozda pomicanje tla jer praznici su ubrzo, kineska nova godina, proljetni festival, velika migracija naroda. moja je destinacija yangshuo u ji dijelu kine, pokrajina guanxi. udaljenost od hangzhoua, sitnica. vlakom dvadesetinesto sati, no ja letim. naravno, pokusala sam vec prije tjedan dana nabaviti neki skromniji prijevoz, vlakom, busom, vjetrom, riksom, trkom, mozda nesto ispod pulta. bila sam spremna na sve, hardsleep, softsleep, standsleep, nosleep. isprobala sam nekoliko saltera na zeljeznickoj, motala se po stanici skoro cijeli dan pokazujuci svoj zguzvani papiric s imenom grada svim ljudima u plavom, ugurala se u tri beskrajne kolone, cak me i zeljeznicki policajac uspio progurat preko reda, ali teta je nemilosrdno zafrktala kroz masno staklo - meiyou. nema karata za mjesec dana unaprijed, svi putuju, ljudi, kornjace, kokose, volovi. pa sto ne bi i ja? a imala sam zivu namjeru ostati u hangzhou, odmarati glavu, tumarati okolicom, ali svakodnevno se mijenjam. znala sam i prije da nisam bas od nekih fiksnih dogovora, ideja i stavova, no tek sada sam to dozivjela u svoj svojoj punoci. i nema druge, ovdje je otvoreno polje, lutian... da, yangshuo, subtropsko mjesto s oko 300 000 zivucih plus rijeke, polja, brda, okrugla brda, zelena brda, brda koja rastu svuda uokolo. i borilacke vjestine naravno, taiji, gongfu, tofu... spavat cu i trenirati u jednoj wushu skoli koju drzi teta duge duge kose i kao i vecina ovdasnjeg naroda dugih dugih prstiju. vec smo si mi popricale malo preko maila, onako kako treba ovdje u kini. " a kolko ce to mene kostat? " pitam ja nju. " 1..... 0 rmb () taiji plus 1... 3 rmb () smjestaj - krasan, satelitska, internet, topli tus, udoban krevet, s pravom tufnastom, pahuljastom kineskom posteljinom, dva visoko kaloricna obroka dnevno, wosing masin, tajm masin, seks masin, votever, pa masaza 1... 5 rmb () pa sve skupa u totalu, onako od oka, izoka i iskosa, 1..... 12 rmb (?) na tjedan ", smejla ona meni. " cujte teta, nisam ja od jucer, al svejedno ne treba meni satelit i vremeplov, iako bi mi mozda dobro dosla ona seks masina, al dobro, mogu i bez toga, no ajmo mi to malo srezat, a? ", vratim ja njoj loptu natrag. " pa dobro, dobro, buduci da ces ostati kod mene mjesec dana, moze i ovako......... i to je moja zadnja cijena ", porucuje ona meni i smije se znam, jer iako je srezala ponudu na pola, jos uvijek me drzi za bedastog forinera. " docu ja tebi teta dole pa cemo se mi jos malo izdogovarat ", zadnja je moja poruka. veselim se tom svom putu u nepoznato. i vec brusim digitron. i tako je to ovdje svaki dan. uvrijezeno je misljenje medju njima da bijelci imaju para i mozes im svaki dan tupit da to bas i nije tako, ne hvata im se. postrugaju to iz svojih usiju ko smrklje iz nosa, pa onda skuzis zasto pustaju noktic na malom prstu... a neki dan sam skuzila jos nesto. nikad se ne voziti na prednjem sjedalu u taksiju. mnogim kinezima (a posebno je popularno medju muzjacima) zadnja je fora ne prati zube. znate kako takvi zubi izgledaju nakon mjesec dana zvakanja nudli, tofua, koncastog povrca, kokosjih kostiju i pseceg mesa, meda, soja sosa, soli proizvedene u nekom nuklearnom postrojenju i jeftinih gruzijskih cokoladica? naslagano. uz svoje imaju jos jedne zube koje valjda nakon isteka mjesec dana sastruzu s nokticima i... ok, taj dan mi je stvarno trebao prijevoz, vani sam cijeli dan, s gramom rize u zelucu i na hladnoci bez pidjamice ispod hlaca, trazim neki faks u dijelu grada koji jedva da postoji na mapi, a faks jos manje, i pada mrak, a cini mi se i neka ledena kisa, al ne osjecam vise nista. i sjedam sretna u taksi, jer nije ga lako ustopat u ovo doba dana i toplo je unutra, i bas se pocinjem otapat i sad cu se lijepo zavalit i..., i u taj tren moj fora taksista nesto prozbori i u trenutku mu vidim zube i cujem mu zube i ti zubi zaplesu do mene i sav je jedan veliki zub. i vidim sve sto radi, ima noktice, naravno, i sluze mu naravno za rolanje grudice iz nosa, pa gledam di ce s tim, zaljepit na hlace, na volan, na staklo, na zmigavac, ne znam, usli smo u neki tunel pa sam izgubila sliku na tren i loptice vise nije bilo, al imao je puna usta pa ih je htio ispraznit, pa di ce sad s tim, otvara prozor, prazni usta, nos, grlo, bronhije, od kuda je to doslo iz njega, pitam se... a ja gladna, barem sam bila, nakon toga... nakon toga jasnija mi je bila jos jedna stvar. ima divna recenica u klasicima taijia, "... pravi majstor svoju energiju vodi iz peta... " ako je tome tako, ovaj moj fora taksista pravi je pravcati majstor. judi moji, a da je samo on, kina ih je puna sto jos reci, uzivam, cujemo se nakon povratka iz yangshuoa, jer na zalost taiji teta me je doslovno shvatila pa cu vjerojatno spavat vani pod zvijezdama, s kormoranima i kornjacama, al mozda su i oni vec tamo negdje na pjescanoj obali rijeke otvorili internet centar " cyber fish ". ko ce ga znat, nisu te kineske zivotinje zabadava tako velike... putujte... pipajte... putopipajte k.

Eto, dosta mi je vec, a i moram ic... tako je to nekako u Hangzhou sada na jezeru Xi Hu... a vi mi lijepo uzivajte u vecernjim lampicama, poznatim melodijama, bezpotrebnom trosenju novaca, mirisu romanticnog predblagdanskog raspolozenja, druzenju sa ljudima koji dolaze za praznike a niste ih dugo vidjeli i pozdravite Djeda Mraza ili Djeda Bozicnjaka ili obojicu...

Dok po cijeloj Evropi prasi ledeni val, a u rodnom mi je gradu opaki minus sa burom ja se jos uvijek uspavljujem oceanskim valovima na temperaturi dostatnoj za brazilske slapice i ledeno pivo... no to je jos samo danas, sutra, na kinesku Novu godinu treba se u zimu vratiti, krila nose put sjevera, nazad u Hangzhou... naime cijene za novu godinu ovdje skacu cetverostruko pa treba to izbjeci...

Šangajska kuhinja poznata je po jelima od ribe i morskih plodova, a predstavlja gradove kao što je Šangaj, Suzhou, Hangzhou te Nanjing.

Redizajn karambolom kineski novinar je izveo neopreznom vožnjom i precijenivši svoje sposobnosti vozeći prebrzo na mokroj i skliskoj podlozi autoceste u okolici grada Hangzhou u Kini.

Kineski Hangzhou Dragon Hotel odabrao je IBM za gradnju instrumentaliziranog, međupovezanog i inteligentnog sustava upravljanja hotelskom infrastrukturom.

Odmoriti se znaci upaliti komp, outlook, monitor, cnn, china daily, ne svaki dan, samo katkad, potom NF, papalagi, hedwig i zadnjih tjedan dana mlajo i anita u kini, blizu su... rijecani se okupljaju u Hangzhou.

Uživat ćete u plovidbi rijekom Li i u jednom od najljepših pejzaža u zemlji, a vidjet ćete i Veneciju Istoka, nezaboravni grad Hangzhou s njegovim Zapadnim jezerom.

Dr. Ivan Jakopović u posjeti Muzeju tradicionalne kineske medicine u Hangzhou (travanj 2007.)

Dan prije, poslanstvo je posjetilo grad kulture Hangzhou, gdje je Wilson pozdravio vjernike crkve u Meilizhou, vrlo otmjenom mjestu.

RIZAJZ Hangzhou 05 $ 11) 11

Povijesni program Animafestovih špica i hrvatskih filmova nagrađenih na Animafestu po izboru umjetničkog direktora Krešimira Zimonića također će biti prikazan u Kini na festivalu CICAF - China International Cartoon Animation Festival u Hangzhou.

Samo proteklog mjeseca NLO-i su primijećeni u četirima kineskim regijama, a navodni NLO koji se pojavio u Hangzhou, glavnom gradu regije Zhejiang, digao je na noge zračnu kontrolu nad istočnom Kinom.

Ako se nalazite u tom dijelu svijeta svakako vrijedi posjetiti Hangzhou koga je i Marco Polo nazvao rajem na zemlji.

Hangzhou je poznat po delikatesama vodenim kestenima i jestivim lotosima.

23.12.2005. ima jedna rijeka u hangzhou - qiantang je zovu ili rijeka nasipa. no nasip (tang) sad nije bitan, ono sto me zasvrbilo u nazivu je ovaj (kako bi to rekli jezikoznalci? mozda prefiks:) " qian ". vec danima tragam po svim mogucim dostupnim on i off line rjecnicima, ne bih li otkrila pravo znacenje imena te rijeke. a zasto? eto tako, zabrijala sam pa mi se cini da nije bez vraga tako nazvana, ima nesto u tom imenu, jer qian moze biti money, lova, novac, novcici, kes, pare, suska, zelembaci,... sloziti rijec od ova dva pojma i nije lako, ali mozete zamisliti mozda... vidjela sam ono sto se stvara na suprotnoj obali rijeke qiantang. judi moji... prekoputa zelene oaze u kojoj se nalazimo, raste jedno glomazno, jednobojno, bucno, hermeticno, ravnocrtno, sablasno bice. i raste brzo. ime mu je hangzhou hi-tech industry development zone. sto li je to rijeka nanesla? citate li ivin blog znate tu rijeku, poznato vam je kako ona dise kada je privlacenje mjeseca i sunca taman toliko da utjece na vodu koja u obliku plimnog vala stize iz obliznjeg kineskog mora. nisam dozivjela, ali prica se da su u staro neko doba, na osamnaesti dan osmog mjeseca lunarne godine, hrabri kineski muskarci raspustene kose i tetoviranih pleca hitali u valove... tide players, cime se sada igrate, sto vam danas donosi stara mrcina, qiantang?

Superbrza željeznica povezuje sjeverno predgrađe Šangaja Hongqiao s gradom Hangzhou na istoku, smještenim na jezeru.

Aerodromi u Kini i Čileu Zbog pojačane nebeske aktivnosti sumnja se kako u kineskom gradu Hangzhou postoji izvanzemaljsko svemirsko pristanište.

Temple of heaven je marka velikog proizvođača čajeva u Hangzhou.