Dokaz hrvatske pripadnosti dubrovačke književnosti je i činjenica da su hrvatski pjesnici ranog romantizma imali uzore u Ivanu Gunduliću, Ignjatu Đurđeviću, Hanibalu Luciću, dok su se srpski obraćali onome štu su imali, narodnoj i folklornoj poeziji, Filipu Višnjiću, koji je k tome grčkog podrijetla.