Prvi je pomalo oduženi prolog o sputanoj čeznutljivosti, središnji je crven od strasti i flomastera, a finalni kulminacija svojevrsnog happy enda.

Ovaj pojedinačni slučaj ima, srećom, mogućnost happy enda premda, upravo zbog svega prethodno navedenog, valja se zapitati koliko je u Hrvatskoj sličnih priča koje nisu raspirile humanitarni plam korporativnih opinion makera i čiji ishodi nisu bili sretni.

Ja se bojim da kod droge nema happy enda. Kaj sad? zato ne koketira s drogom nego je izričito protiv narkomanije, a moje je temeljno pitanje ovo: ako je rat protiv droge izgubljen, a jest, kako onda živjeti s njom?

A nikad se ne zna, možda tvoj novi dečko ima simpa slobodnog prijatelja i eto pravog happy enda u stilu neke holivudske romantične komedije s Drew Barrymore u glavnoj ulozi.

Na kraju smo dočekali i Kralja Sunce koji je žmirkao u pozadini, a blijedi ironijski odmak happy enda kojeg nam omogućava dobri i milostivi gospodar nije umanjio dojam kako je novi zagrebački Tartuffe tek odrađena stavka u repertoaru, bez istinskog kreativnog prinosa gostujućeg redatelja.

Svatko od nas ima neke slične ožiljke, ali oni su u kompoziciji Dubravke Ugrešić zatrpani serijom happy enda.

To će potvrditi i sam kraj romana koji se pretvara u kliše naivno-bajkovitog happy enda.

I tako, ono što je na jednoj razini subverzija (dokidanje happy enda u korist autentičnog prikaza zbilje), na drugoj postaje žanrovski uobičajena podrška postojećem poretku (diskriminacija žena po navodno ultimativno biološkoj, prirodnoj, a zapravo u znatnoj mjeri društvenoj zadanosti).

Naravno bajke s happy endom ostaju samo bajke, a u stvarnom životu poslije svakog happy enda dolazi i novi početak.

Ovako je sigurno bolje pilot epizoda bila je dovoljna da shvatimo da je serija smeće katastrofalno loši glumci u gnjusno lošoj scenografiji a tek onaj veliki gromovnik kao beskompromisni režiser... bolje je da smo dali otkaz nek se neke druge poznate face razmeću s našim sudbinama na malom ekranu kompleksašu koje žali što nije veliko platno... sigurno je ovako bolje ionako je bilo zagarantirano sve osim happy enda...

Na samom kraju priča dobiva samo pomirljiv ton, nema tu niti happy enda niti moralne pouke nastupa svojevrsni time out do nekoga novog kruga bitaka oko ženke koja maše svojim atributima (smirenije), dok neki drugi (kojima Eros još nije spržio krila) ili ovi isti (oporavljeni) ne krenu u novu rundu.

I zbog tog happy enda mi možemo pokušati napraviti da nam život izgleda poput serije, filma ili bajke, ali da je to stvaran život i naši stvarni osijećaji.

Moskovske muke po Slavenu Biliću se nastavljaju, no čini se da će trakavica hoće-neće ostati na klupi Lokomotiva - ipak biti okončana i to bez happy enda.

Bit ćeš usamljeni pripadnik svog pokreta, jedini iz svoje generacije i svoje vrste što je zbilja grozno, kao Andersenova priča o ružnom pačetu, ali bez happy enda

Igra pobjednika, u spomenutom kontekstu, sugerira kako priče veće od života još uvijek postoje, a kako je posrijedi film sniman prema životopisu stvarne osobe, ne možemo autore optužiti kako im je kraj kalkulantski happy end bez pravoga happy enda, ali ipak s moralnom i emocionalnom zadovoljštinom.

Kad sam spomenuo jednom prijatelju svoje gađenje nad takvim filmovima, on mi je, k ' o pravi belosvetski čovjek koji je vidio života i nepravde, stavio ruku na rame i u maniri Gandalfa prije konačnog obračuna svečano otkrio životnu istinu: ' Znaš, Mile, ni u životu nema uvijek happy enda. '

' ' i u maniri Gandalfa ' ' LOLČINA KOJI SI TI KRALJ MILE, inače se slažem da nema danas happy enda nema ni pravde moj mile sve nas jebu, SVE SU NAS SJEBALI ali neka je to božja volja, neka mu bude...

Happy end priče iz prošlog posta nije ni na vidiku, stoga jednoglasno poručujemo JA i JA da happy enda nema.

Nema u njemu ni happy enda ni jednoznačnih poruka, osim možda one Wiktora Szostala s početka članka.

Hollywoodska visokobudžetna glazura negdje u prikrajku uvijek prisutnog romantično-komičnog sretnog završetka je tu, ali put do happy enda nasut je s zamjetnim osjećajima životne drame.

Tome se još može dodati da se onda pretpostavlja da u takvu filmu nema happy enda, što je također relativno rijetko, u Hollywoodu, a i drugdje.

Osim ako cilj cijele predstave nije bio drugi, a kada su vidjeli da nema happy enda onda su panično prionuli popravljanju štete radeći dodatnu štetu.

A nakon toga greš gjedat Jonas LA u nadi da ćeš se bar tomu moć smet (glupomu Kevinu, umišljenom Joeu, jedinom normalnom Nicku, opsjednutoj Macy...), a onda ustanoviš da ni tamop nema happy enda

No, rasplet, premda iznimno dramatičan, uvijek je dovodio do happy enda i pobjede pravde, ljubavi, savjesti, morala.

Bojim se da nas progres vodi do Happy-Enda, tj. kolektivne propasti čovječanstva. canex: top:

Ovoga nas vikenda filmovi suočavaju s najtežim životnim problemima, ali nam također daju nadu u postojanje happy enda čak i u stvarnom životu.

Bojim se da tu nema happy enda za vas: ne zna: Ako je sad takav, zamisli kakav će biti kasnije, postajat će sve nasilniji i gori

" Pod zemljom u velikim cipelama " nudi život kakav jest - često bez happy enda, ogoljen, stvaran, ciničan, bez smisla za kojim tragamo i bez objašnjenja.

Iako bez happy enda, njezina je borba dobivena, a mnoge će od nas koje roman čitaju poželjeti sebi takvu snagu duha.

Kako može biti nezgodno bilo što što je dovelo do happy enda?