Povezivanje s Leonardom DiCapriom u zadnjim filmovima, dakle s megazvijezdom koja međutim svojim glumačkim dometima ni izdaleka nije usporediva s nekadašnjim autorovim favoritima Robertom De Nirom, Harveyjem Keitelom ili Joeom Pescijem, kao da svjedoči o Scorseseovoj silnoj želji da po svaku cijenu ostavi velik trag i u onoj raskošno glamuroznoj dimenziji američke kinematografije kao jednoj od ključnih točaka sveukupne američke kulture, esencijalnoj tvoriteljici specifično američke mitologije, u kojoj uspjeti znači postati dijelom velikog sna, a količina uspjeha sasvim pragmatično mjeri se prihodima na blagajanama i oscarovskim trijumfima.