Kod kronično inficiranih ispitanika utvrditi genotip HCV-a kako bi se odredila terapija, te inficirane ispitanike uputiti u daljnu kliničku skrb, a prema potrebi uvesti u program periodičnog nadzora.

Stoga je sa suradnicima proučavao gotovo 300 različitih poljoprivrednih proizvoda kako bi pronašao komponentu koja suprimira replikaciju HCV-a te otkrio kandidata u listu borovnice vrste Vaccinium virgatum koja je autohtona za jugoistočni dio SAD-a.

Stoga se danas najvažnijim uzročnicima spolnih bolesti smatraju virusi (HIV, HSV, HPV, HBV, HCV), a najčešćom i najopasnijom bakterijskom spolnom zarazom genitalna upala bakterijom Chlamydia trachomatis.

Nakon uvođenja obaveznog testiranja krvi davatelja na anti-HCV protutijela (u Hrvatskoj početkom 1993. godine), transfuzije krvi, kao uzročnik prijenosa HCV-a epidemiološki su gotovo isključene.

Danas je rizik prijenosa HCV-a putem krvi svega 1: 200 000 i to u slučaju da se davatelj krvi nalazi u stadiju akutne subkliničke infekcije, kada se još nisu razvila anti-HVC protutijela.

Neke studije pokazale su da pranje sperme može također smanjiti rizik od HCV-a (hepatitisa C) kod parova gdje muškarac ima koinfekciju s HCV-om drugim riječima, kod osoba gdje su prisutni i HIV i HCV infekcija (Chu i dr., 2006).

Zbog razlika u ribonukleinskoj kiselini HCV-a, postoji 6 genotipova i više podtipova.

Tvar pronađena u listovima borovnice pokazuje snažan učinak u blokiranju replikacije virusa hepatitisa C, što otvara nove mogućnosti liječenja kroničnih infekcija HCV-a, virusa koji pogađa 200 milijuna ljudi diljem svijeta, a u konačnici može dovesti do ciroze i raka jetre.

Vjerojatnost transplacentarne (ili za vrijeme samog poroda) infekcije za HBC je vrlo visoka, 70 - 90 %, niska tza HCV, a postoji mogućnost transmisije i putem dojenja.

Procjenjuje se da je samo u europskoj regiji SZO 14 milijuna oboljelih kroničnog HBV i oko 9 milijuna od kroničnog HCV, a godišnje umire 36.000 od HBV i 86.000 od posljedica uzrokovanih HCV duplo više nego od AIDS-a.

No do velikog napretka došlo se u terapiji kod HCV-a te postoje lijekovi za izlječenje većine oboljelih.

Ovisno o podvrsti (genotipu) virusa HCV-a, uspješnost terapije varira od 50 do čak 85 %.

Genotipovi i serotipovi HCV-a kojim je zaražena pojedina osoba korisne su informacije za definiranje epidemiologije hepatitisa C i odluku o najprikladnijoj terapiji.

Inficiranost HBV, HCV i HIV Od podataka za 25 ovisnika, njih 6 imalo je HBV, četvero HCV, a jedan HIV.

HBV se prenosi kontaktom s krvlju i tjelesnim tekućinama, gdje je HBV 50 100 puta infektivniji od HIV-a i 10 puta infektivniji od HCV-a.

U nedostatku standardiziranih protokola o kontroli infekcija na ovakvim mjestima te nedovoljno educiranog osoblja, potrebno je upozoriti građanstvo na potencijalni put prijenosa HCV-a i HBV-a u kozmetičkim salonima.

Donedavno, uslijed nedostatka odgovarajuće kulture stanica koja bi omogućavala stabilnu i potpunu replikaciju HCV-a, kao i dostupnog animalnog modela, molekularna istraživanja kako i razvoj novih lijekova su bila ograničena.

Iako proantocijanidin može biti štetan, Kataoka je sa suradnicima zabilježio da je njegova učinkovita koncentracija protiv HCV-a oko 100 puta manja od praga toksičnosti.

Nazalost to je istina svakim danom se susrecem sa ljudima koji su oboljeli od HCV-a i nismo vise tabu tema niti bauk sto je pozitivno jer vise se zna o nasoj bolesti i prihvatljiviji smo za drustvo ali zao mi je da se tako jako utemeljio ovaj smrad od virusa pa budite glasnici prevencije zdravlja, nase iskustvo moze spasiti mnoge jetre, malo sarkazma ne škodi ok pozdrav svima

Njih 19 (odnosno 83 %) je pozitivno na hepatitis C (anti HCV), a 4 (17 %) negativno, što je iznad hrvatskog prosjeka zaraženosti ovim virusom među I. V. uživaocima droga, koji se po različitim podacima kreće između 47 i 70 %.

Za oko 40 % osoba u svijetu koje su inficirane s HCV, a ne pripadaju u neku od rizičnih skupina, dan-danas se ne zna kojim su se putem zarazili.

Podaci o prevalenciji HCV-a temelje se na serološkim testovima dokazivanja protutijela na HCV u perifernoj krvi i prema tim podacima najniža prevalencija je od 0,4 - 1,1 % u sjevernoj Americi do najviše 13,6 % u sjevernoj Africi.

Kolika je stvarna prevalencija HCV-a u općoj populaciji Hrvatske nije poznato.

Prije 1990. godine (prije otkrića HCV-a) dolazilo je do zaražavanja pacijenata koji su dolazili u kontakt sa kontaminiranim krvnim pripravcima.

Iako se bilježi pad incidencije HCV-a posljednjih godina, ipak se akutne infekcije i dalje javljaju bez jasnog objašnjenja o putu prijenosa infekcije.

Bolest može brže napredovati ako je bolesnik zaražen s više genotipova HCV-a, a isto tako ako je zaražen i s dodatnim virusima druge vrste (hepatitis B, HIV).

Nedavni razvoj HCV replikona vrlo je važan za istraživanje hepatitisa C jer je znanstvenicima uspjelo dio nukleinske kiseline HCV-a potaknuti na samostalno umnožavanje u staničnoj liniji Huh-7, što omogućuje istraživanje funkcije tog proteina kao i testiranje lijekova.

Jedno od mogućih objašnjenja slabosti obrane protiv HCV-a jest genetska raznolikost ovog virusa - poznato je šest genotipova i više od sto podtipova.

To pokriva sve ono što mi, kao zemlja s malom prevalencijom HCV-a i HIV-a, moramo i trebamo učiniti prema preporukama SZO-a.

Dijeljenje igala i drugog narkomanskog pribora najuočljiviji je način prijenosa HCV-a.