BackToMotika: 13:32 03.08.12 ' O. k. Prilićno realno i kritićno gledaš na stanje stvari, dobro zapažaš i analiziraš.Znam da su ljudi još vrlo daleko od svojih potencijala i mogućnosti za " kolektivnom svijesti ". Isto tako znam da su uglavnom neuki, lakovjerni, prezasićeni svakojakim morem informacijama gdje se lako izgubiti.Svijestan sam birtijaških tema i beznađa u ljudskim očima.Dakle, što sad? Zaključiti da nam nema spasa, prepustiti se hedonizmu pa do kud ide, utopiti se u sveopću depresiju i ići kud svi tud i mi.Ili, mi koji smo nećega svijesni pokušati pokazati da ima i neki drugi naćin.Konkretno, navešću ti jedan svoj primjer, dakle prije izvjesnog vremena otkrio sam permakulturu.Ono malo zemlje koje imam oko kuće postalo je poligon za permakulturne eksperimente.Samim time izazvao sam interes susjeda onim što radim, usljedila su pitanja i rasprave.Sada i neki od njih, pomalo, rade ili pripremaju sebe (uglavnom internet, i ono malo knjiga) kako bi za sebe proizveli nešto hrane, zdrave hrane.Vidiš, mikro se nešto i da promjeniti.Da, svijestan sam da neće doći do nikakve agrarne revolucije, niti mira svijetu sad i odmah.Ali da će to utjecati na živote mojih susjeda, vremenom i polako, hoće.Dakle, iluzorno je očekivati promjene u svijetu sad i odmah, i oćekivati da se elita (1 %) sa tim pomiri kao nešto neminovnim.Naravno da mora doći do vrlo ružnih stvari (katarze) na ovom planetu da bi do promijena uopće i došlo.Bili to WW3, mega potresi, erupcije vulkana, glad, sveopči kolaps, biblijske poplave ili što već.Ono što želim reći, nažalost, budućnost nam nije bajna, svijet u kojem živimo je vrlo krhak, kao i život sam.Ali želim vijerovati i raditi za bolje sutra, za svojeg odraslog sina, bebe na putu, ženu koju volim, prijatelje i sve oko sebe.Nadam se da sam na dobrom putu, na putu koji sam krenuo od sebe. prikaži cijeli komentar