Tu su još i otoci splitskog arhipelaga: kameni Brač s poznatom tradicijom kamenoklesarskih radionica te sunčani Hvar s najvećim trgom na obje strane Jadrana, prvim komunalnim kazalištem u Europi iz 1612. g., Arsenalom i slavnom palačom Tvrdalj humanista, pjesnika I filozofa Petra Hektorovića.

Nezanemariv detalj u pokretanju cijelog projekta bila je i velika književna tradicija otoka Hvara, s dva naša najveća renesansna pisca nakon Marka Marulića, Petra Hektorovića i Hanibala Lucića.

Izgrađena je u XVI. stoljeću, kao zadužbina Petra Hektorovića i uz njegov financijsku pomoć.

Ribanje i ribarsko prigovaranje, najpoznatije djelo Petra Hektorovića, tiskano je prvi put u Veneciji 1568 godine.

U bilizini obale, s velikom trgom ispred, smjestio se Petra Hektorovića Tvrdalj.

Na toj se sceni godinama igralo, zacijelo se tu izvodila i Robinja Hanibala Lucića, prva svjetovna drama napisana na hrvatskom jeziku, a danas na njoj, predvođeni aktualnim gradonačenikom Milanom Lakošem, koji je i sam glumac amater, igraju vrijedni članovi Hvarskog pučkog kazališta, ponajbolje amaterske dramske družine u Hrvatskoj, kojoj su specijalnost tekstovi iz baštine jer Hvar, od prikazanja pa naovamo, preko Hektorovića, Lucića, Benetovića, Gazarovića i inih do ovostoljetnih, braće Franičevića, Pere Ljubića, Lucije Rudan, Josipa Kirigina, Frane Jurića i mlađih, piscima nikada nije oskudijevao.

Dva su ribara ispjevala Hektoroviću narodnu počasnicu, a zatim su kmetovi ispitivali Hektorovića sve što zna o rijekama, što im je sa zadovoljstvom pobliže objasnio.

Da je Petreov ultrapozitivistički pristup i danas suština pedagoškog mentaliteta hrvatskih nastavnika književnosti svjedoče pitanja za državnu maturu iz 2012. Neka od njih uistinu ne potiču na razumno shvaćanje smisla književnosti, npr. koliko je bilo ribara u čamcu u Ribanju i ribarskom progovaranju Petra Hektorovića ili koje je boje prsten Marulićeve Judite?

Međutim, razlika je imanentna, zadana u samoj ambiciji Petra Hektorovića da svojoj sredini dade mjesto zajedništva, da okupi putnike i siromahe, prijatelje i znance, te da ojača obranu mjesta u tu svrhu građenim utvrdama.

Ja bih se ovdje na trenutak zadržao na Ribanju i ribarskom prigovaranju Pektra Hektorovića, književnog klasika iz 16. stoljeća.

I prije Barbierijeve knjige znalo se da su stariji hrvatski pisci poput Marulića, Držića, Hektorovića, Zoranića, Nalješkovića, Benetovića, Gazarovića i Habdelića savršeno dobro poznavali ne samo namirnice koje su se tada nalazile na tržištu, nego i da su bili upućeni u tehnološke vještine kulinarstva.

Stari Grad je prepoznatljiv po staroj gradskoj jezgri, brojnim crkvama, ljetnikovcu renesansnog pjesnika i graditelja Petra Hektorovića (1487. - 1572.), te prelijepoj obali, što tijekom ljeta privuče i do 8 tisuća turista, dakle četiri puta više nego ima stanovnika - rekao je Visko Haladić, gradonačelnik Starog Grada, prilikom gostovanja u Port-la Nouvelleu na jugu Francuske, turističkom gradiću koji broji 5 tisuća žitelja, a u špici sezone naraste i do 35 tisuća ljudi.

Vidović u Pomorskom rječniku još navodi Hektorovića (Poče dimat jugo, strahota nas stiže;/ne duhav on dugo, smorac se podiže), Barakovića (Ništar se ne čuje gdi drug viče druga/rad pine i struje srditoga juga), Kanižlića (Jugo se i siver biju,/morsko polje mute)...

Sa željom da večer poput ove postanu tradicijom želimo podijeliti stihove najpoznatijeg hvarskog pjesnika, Petra Hektorovića: Znas ko je bogatac pun blaga zadosti? Pa na njega odgovara da je to onaj ribar koji ribari morem: Ribam da je more dom, toj moz viditi.

Drugo: oblik lista tribidraga i zinfandela je vrlo sličan pa dakle na temelju sličnosti lista i imena s velikom vjerojatnošću pretpostavljamo da je riječ o istoj sorti. Ambroz Tudor, povjesničar umjetnosti iz Konzervatorskog odjela Uprave za zaštitu kulturne baštine u Splitu je na priču o tribidragu došao usput, istražujući gospodarsku stranu života Hanibala Lucića, Petra Hektorovića, obitelji Matije Ivanića,...

Ali, izložba bi imala pokazati i da su hrvatski humanisti onog doba, poput Vjekoslava Gučetića, Petra Hektorovića i drugih, naručivali djela vodećih talijanskih renesansnih slikara kao što su bili Tizian, Tintoretto i Lotto.

Nikada nije kasno da sjeverni neandertalci konačno pročitaju Hektorovića, Zoranića i Držića.

Lipu rič, uz jidro, u Hektorovića čuh, a to bi skut, također u značenju jedra.

Sin gradskog liječnika, dobrog prijatelja Petra Hektorovića, pustolov, trgovac, moreplovac i putnik, glazbenik koji je 1575. obnašao dužnost komunalnog sonatora, muzičara, od 1598. do 1601. orguljaša stolne crkve sv. Stjepana u Hvaru, autor je i velikog poliptiha Kristove Muke u Franjevačkom samostanu sv. Marije u Hvaru, na kojem je kao sudionike u nasilnom kraju Isusova života prikazao i svoje sugrađane, pučane, plemiće, građane, mletačke vojnike i providure.

Teokritove utjecaje tako najprvo nalazimo u Mavra Vetranovića, potom u Hvaranina Petra Hektorovića, Zadranina Petra Zoranića, Marina Držića, Dinka Ranjina, Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a u dvadesetom stoljeću nalazimo i na znanstvene radove koji se u nas dotiču Teokrita.

Mišljenja su da je normalno da su se učenici zbunili kao kod Hektorovića kad je trebalo odgovoriti koliko je ljudi bilo na brodu jer se ribarima pridružio i sin jednog od njih.

Nastavak je to uspješne priče obitelji Rudan, s restoranom Luna, koji se nalazi u istoj, uskoj, minijaturnoj uličici Petra Hektorovića.

Objavljujući svoj Biografski rječnik znamenitih osoba iz Dalmacije točno tri stoljeća pošto je Hektorović počastio Bartučevića posvetom Ribanja (Beč Zadar, 1856), zaslužni Šime Ljubić očigledno o hvarskom pjesniku nije mogao ponuditi ništa čvršće od onoga što je pročitao kod Lucića i Hektorovića.

Posebni dio emisije posvećen je dijalektalnom teatru otoka Hvara, u sklopu koje će nastupiti glumci amateri Hvarskog pučkog kazališta s kultnom predstavom« Ribanje i ribarsko prigovaranje »Petra Hektorovića, te Amatersko kazalište« Petar Hektorović »iz Staroga Grada sa također kultnom predstavom Jordana Zaninovića« Ho capio ».

Polača i dvor Tvrdalj, u Starome Gradu na Hvaru, bio je ponos Petra Hektorovića.

Svi njegovi romani (izuzev " Plavog trubača ") tematski su vezani uz more i Stari Grad na Hvaru, bilo da je u njima riječ o bio-incidentu - širenje opasne alge u podmorju Starogradskog zaljeva u " Mirakulu od mora ", o eko-incidentu - naftna mrlja na pučini blizu Hvara u " Mrlji ", o pomorskom putovanju Petra Hektorovića do Šolte kao predtekstu za nastanak njegova čuvenog spjeva " Ribanje i ribarsko prigovaranje " u " Mandraču ", ili pak, o borbi Dobra i Zla u fantastičnom svijetu iz " Prozora zelenog bljeska ".

Tog dana Sredozemlje slavi svog sveca živopisnim procesijama, poput one u Vrbovskoj, možda najribarskijem mjestu u srednjodalmatinskom arhipelagu, vjerskim svečanostima i uprizorenjima starih crkvenih prikazanja od kojih se po izvornosti, uvjerljivosti i razini izvedbe Hvarskog pučkog kazališta, u režiji pokojnog Marina Carića, izdvaja Prikazanje svetoga Lovrinca Mučenika, srednjovjekovno djelo po svoj prilici naknadno redigirano i dramaturški oplemenjeno renesansnim perom Petra Hektorovića.

Starogradsko polje Trg Škor Crkva Sv. Stjepana Vrboska Tvrdalj Petra Hektorovića Dominikanski samostan Slikovite ulice i trgovi Muzej Staroga Grada

Lanci kakve nose oko vrata toliko su debeli da bi se njima moglo vezati i Petra Hektorovića u splitskoj trajektnoj luci.

O daljnjem razvoju pčelarstva na otoku sve do 19. Stoljeća nema podataka ali se pčelarenje spominje u Hvarskom statutu iz 1331. Godine i u knjizi Petra Hektorovića Ribanje i ribarsko prigovaranje iz 1556. godine, gdje sam Hektorović u svojoj pjesmi spominje med u saći koji na putovanje nosi njegov suputnik i ribar Nikola.