Abelard i Heloise su cijelo vrijeme bili nekako prisutni, njihova ljubav je bila moto skoro svega što smo u tom gradu snova poduzimali.

Ljubavni jadi između don Jere i Glorije blaga su ironija na ' povijest nevolja ' Abelarda i Heloise, građeni na navodnoj suprotnost njegove duhovnosti i njezine tjelesnosti (dok je baš Abelard bio pohotnik).

Predstava kojom će tri i pol desetljeća rada proslaviti istaknuta članica ansambla dubrovačkog Kazališta Marina Držića Izmira Brautović osebujna je dramatizacija korespondencije Heloise i Abelarda, najslavnijih ljubavnika prije Romea i Julije, učitelja i učenice iz 12. stoljeća koji nakon stupanja u brak postaju više-manje samovoljni zatočenici vjere.

Žarište monodrame Heloise Heloisi, koju je za slavljenicu i s njom u jedinoj ulozi režirao Davor Mojaš, ženska je strana te prepiske i na repertoar dolazi premijerom 14. prosinca.

Riječi koje izvode razne atrakcije, kojima se likovi nastoje prikrivati i opravdati, mogu se naći u ' Gloriji ' i u Heloise gotovo u svakom diskursu, u svakoj jezičnoj cjelini.

Iz Pariza odlazi u Ženevu, gdje piše djela " Julija ili nova Heloise ", " Emil ili o odgoju " i " Društveni ugovor ", koja će u Francuskoj izazvati bijes i sudsku osudu na spaljivanje.

Iste večeri u 18 sati na rasporedu je dokumentarni film Ja sam Isus (I am Jesus) redateljica Valerie Gudenus i Heloise Sartorato, koji prikazuje tri zajednice koje su se formirale oko različitih osoba koje tvrde da su Krist koji je po drugi put sišao među ljude.

Slijedi meksička veš-mašina s odvajanjem (nimalo škopljenog) Abelarda i njegove Heloise, vrlo slomljenog, razočaranog, usamljenog td. srca.

Ubojice su uhićeni 13. svibnja, 22 - godišnji radnik Ronald Ribeiro Rodrigues i 21 - godišnji nezaposleni Mayderson Vargas Mendes, priznali su ubojstvo 21 - godišnjeg studenta Tiaga Guedesa i njegovih roditelja Heloise i Douglasa.

Iz pisama se čini kako postoji svijest o tome kako je Celan tu genijalni pjesnik, iako su pisma Bachmann možda i zanimljivija, baš kako bi bila i pisma Heloise Abelardu da ih ne čitamo kao dva pola rascijepljene jedinstvene ličnosti.

U želji da pobudi građansku svijest, stvorio je niz likova, društvenih izopćenika, koji postaju nositelji ideja koje je sam zagovarao: romani Doktor Servand, Afera Clemenceau, drame Diane de Lys (1853.), Le Demi-mond/Polusvijet (1855.), Le Fils naturel/Nezakoniti sin (1958.), Un Père prodigue/Rasipni otac (1959.), L ' Ami des femmes/Prijatelj žena (1864.), Le Supplice d ' une femme/Mučeništvo žene (1865.), Heloise Paranquet (1866.), Les Idées de Madame Aubray/Zamisli gospođe Aubray (1867.), La Princesse Georges/Princeza Georges (1871.), La Femme de Claude/Claudeova žena (1873.), L ' étrangère/Strankinja (1876.), La Princesse de Bagdad/Bagdadska princeza (1881.), Denise (1885.), i dr.

Današnjem gledatelju takva prezentacija djeluje krajnje konzervativno, ali ne samo zbog lordovskih tvid-odijela iz obiteljske šivaonice koje Sir neumorno izmjenjuje tijekom 650 minuta programa, već prije svega zbog manjka cjelovite slike, koja se mogla upotpuniti pružanjem informacijama i o prljavim detaljima iz života umjetnika i njihovih djela. (Jedan kritičar dobro je primjetio Abelard bez Heloise?)

Recimo - od antičke Hipatije, pa preko srednjovjekovnih Katarine Sijenske, Hildegarde iz Bingena, pa kasnije Terezije Avilske ili Heloise, pa plemkinja 17. i 18. stoljeća recimo Sofije Hamburške ili kraljice Charlotte, pa recimo u Rusiji Marije Skobtsove ili u dvadesetom stoljeću Simone Weil, Edith Stein, Simone do Beauvoir...

Padaju mi na pamet Abelard i Heloise, ako znaš za njih.

Gdje ćete biti recimo u društvu Heloise, koja je žudila za Abelardom više nego za Bogom, i Tristana, koji je bio spreman za časak sa Izoldom žrtvovati spas svoje duše