Čitajući ovaj uzbudljivi roman o mladiću velikoga šarma, energije, smionosti i plemenitosti, o njegovom odrastanju, romansama i dvorskim intrigama, pred nama iskrsava ozračje europske povijesti šesnaestog stoljeća s njegovim krajnostima grješnosti i pobožnosti, njegovim pravovjerjima i herezama, nasiljem i idealima.

Teško je vidjeti crkvene velikodostojnike u neznanju. i kako štetu rade i proglašavaju herezama BOŽJE STVARI.

Cacini i Lorini pobrinuli su se da informacije o herezama koje je priširio Galileo stignu do kardinalal Sfondratija koji je bio tajnik Kongregacije Sv. Oficija.

Tako je npr. ugledni teolog SPC-a Justin Popović mislio da je ekumenizam zajedničko ime za pseudokršćane i pseudocrkve zapadne Europe, da se potpuno pretvorio u filozofski humanizam, da je hereza nad herezama (»Pravoslavna Crkva i ekumenizam«, Manastir Hilandar, 1995, str.123).

Mi alternativu nikada nismo stvarali, štoviše ignorirali smo sve alternative i nazivali ih herezama.

U tim knjigama stoje sadržaji i opisi te daljnje naracije koje ponekad potječu ili pogoduju herezama ili njihovim sadržajima i stavovima.

Crkva je u prvim stoljećima odlučila što ulazi u kanon, a što ostaje izvan njega (s punim pravom jer je njezino vlasništvo) i ono što je tu jedino bitno je da postoji neprekinuti kontinuitet čistoće vjere Petra i njegovih nasljednika koje su mnogi bezuspješno pokušavali rušiti svojim herezama.

treće, trebao bi znati da iza izvješća o herezama u srednjem vijeku najčešće stoje prizemne, svjetovne stvari, npr. kome će komad zemlje, posjed pripasti... u srednjem vijeku je to bio čest način, makar i nečasan... ove optužbe treba u tom svjetlu promatrati... tako su i templari nastradali, optužili su ih za sve i sva samo da bi se dokopali njihova ogromnog bogatstva...

Sav napor da hrvatskom narodu ucijepi u svijest spoznaju o njegovu vlastitom identitetu i da arhimedovskom polugom tu svijest podigne, Tuđman je imao predispoziciju da je izvede, jer je sam pedesetih godina obavio duhovni obračun s vlastitom ideološkom sviješću i sa svojim dotadanjim herezama.

A ti i slični tebi (@patuljčica npr.) odnos prema herezama predstavljate kao borbu protiv znanosti.

Crkva je bila razdirana herezama iznutra, a navalama barbara izvana.

Pozvan je bdjeti nad Riječju Božjom i crkvenim naukom te se zalagati za crkveno jedinstvo i zajedništvo da ga ne bi vukovi oni izvana, ali još više oni iznutra nagrizali herezama i razbijali shizmama.

... monarh je mogao znati i za kakvim to herezama trebaju ondje tragati, ako je naišao na podatke koje je sadržavala jedna tajna templarska isprava.

I predviđa da su u tim međusobno različitim i najvećim herezama sadržani svi mogući napadi na Katoličku crkvu.

Sveti Dominik i prva braća studirali su kako bi ušli u kontakt sa herezama i kako bi s njima raspravljali i razgovarali na temelju filozofskih postavki onoga vremena.

Ovu pobjedu nad herezama osigurao je Krist Svojoj Blagoslovljenoj Majci.

« Usmena predaja s herezama. »

Prioritet katoličke crkve Latinskoj Americi nije suprotstavljanje komunističkom ateizmu ili herezama kao što je tzv. " teologija oslobođenja " (kako su je nazvali Woytila i Ratzinger), nego fenomen na kojega RKC nije više mogla pasivno promatrati.

Nadalje je upozoravao na sveobuhvatno " izvrtanje vrijednosti " u modernom svijetu tj. " demonske inverzije " kroz koje se posredstvom paklene dijalektike što se izražava formulom " istina = laž ", " stvaraju uslovi za dekristijanizaciju svijeta, rastrojstvo doktrine i uspostavljanje nove religije na herezama i lažima koje su ' nove istine konačno shvaćene ' ".

Vjeran prijevod pet poglavlja institucije, posvećenih trpljenju i mučeništvu, objavljen je trudom šimona lomnickog u pragu 1621., a ta knjiga pruža još jedan primjer širenja marulićeva djela u europi razdiranoj herezama i građanskim ratovima.

Mučenik Nikola Tavelić trebao bi biti uzor današnjim vjernicima i svećenicima, ponovio je više puta na misnom slavlju u dvorištu tomislavgradske spomen-bazilike kardinal Josip Bozanić te naglasio kako je današnji svijet ispunjen mnogim modernim herezama i krivim gledanjima na život, što treba smjelo otkrivati

Tako se npr. u herezama Martina Luthera može iščitati njegov tjeskobni strah za vlastito spasenje i nemogućnost da se emocionalno nosi s istinom da čovjek ne može biti siguran u vlastito spasenje dokle god je živ [ 19 ].

Krivo gledanje na dar života " Današnji je svijet doista ispunjen mnogim herezama, mnogim krivim vjerovanjima i krivim izborima.

Želimo li ostati vjerni Kristu i sv. Nikoli Taveliću, valja nam u prvom redu biti osjetljivima na pojave koje se doista mogu nazvati modernim herezama - kazao je tom prigodom kardinal Bozanić dodavši da u moderne hereze, među ostalim, spadaju: krivo gledanje na dar života, krivo gledanje na obitelj, a s krivim gledanjem na obitelj povezano je i krivo gledanje na materijalno.

Crkva je bila razdirana herezama iznutra, a navalama barbara izvana.

Privatno, za sebe u sebi sam rekao: ' Reci samo riječ i prohodat ću. ' Dobro i u ovom slučaju se radi o mojim uobičajenim herezama.

U grčkom okružju gdje je počelo njeno djelovanje je i održano osam prvih općih crkvenih sabora na kojima se Crkva suočila s onodobnim herezama i zastranjenjima.

Svoju je bogatu i dubokoumnu teologiju Augustin razvio u sukobu s herezama svog vremena: maniheizmom, donatizmom i pelagijanizmom.

Dubrovačka Republika bila je odveć prosvijećena da bi se uopće bavila takvim pitanjima njezini se inkvizitorski sudovi, kao i sud u Zadru više bave tiskanim herezama ili sprječavanjem protestantske i ostale literature, dok ih manje zanimaju narodna vračanja.

" Pitanje za one koji vode Crkvu, Irsku i univerzalnu: KAKO je to moguće? " pa rekao bih da takve stvari djeluju zbunjujuće sve dok se one ne postave u ispravnu perspektivu. diskutirati o tome sto bi bila prava perspektiva moglo bi se, naravno, iz razlicitih uglova, no u svakom slucaju kljucno je uociti koji je odnos sluzbenih institucija koje se kratko oznacavaju ' Crkva ' sa necim sto bismo mogli nazvati ' bit krscanstva ' ili krace - Kristom. dobro je poznata cinejnica da je upravo Crkva - ta koja je kroz povjiest gradila i odrzavala svoju ulogu kao mjerodavnog, kao onog tko daje pravorijek u pitanjima krscanstva ili Krista, a u mnogim slucajevima to je podrazumijevalo i primjenu sile, ratove, mucenja itd. tako se npr. postupalo u vecini slucajeva kad je bila rijec o tzv. herezama, vjesticarenju, odredjivanju Dogmi itsl.