dobro jutro Herkule... moram ga tako pozdraviti.opet sam mu zaboravila ime... ma, nije ni to važno... važno je da s njim imam ispunjene noći. ispunjenje je maximalno... u tome bezgranično uživam. a kako i ne bi? lijena sam naći drugog... ovaj je kako bi se reklo.. idealan.zna radnju, u jutro skuha kavu i nestane. obožavam svoj mir (bar u jutro) jer poslije podne tek ozbiljno progledam i krećem u lov... sad ne moram loviti jer sam i sama lovina.trenutno mi to odgovara. kako i ne bi..... čim me ugleda, nabaci osmijeh, nikad ne zaboravi poljubac... nježno me miluje već prvim dodirom pri slučajnom susretu. pogledom svojim izaziva u meni bujicu strasti.jedva dočekam njegovo pitanje " želiš li me? " ja ne znam za sebe, koljena klecaju, glas mi izdajnički podrhtava... i nježno u uho mu šapnem... " želim " uzima me za ruku, ljubi me iza uha, po vratu...... ludilo.... ne mogu hodati... njegovi prstići šaraju mojim tijelom.... njegov dah, šaputanja... ja sam u ekstazi i prije nego on to i nasluti... neumoran je u nježnostima... na ulici naslonim ruke na fasadu, s leđa me ljubi po potiljku, njegove šake ne ispuštaju moje ruke... želim... želim ga... muči me poljupcima žudnje i želje.... lagano jednu ruku spušta do mog koljena... miluje unutrašnju stranu mog bedra... lagano podiže ruku... kako nježno klizi i ostavlja vatru za sobom... ja gorim, gorim, nestajem..

Smili se na moj tolik plač i skrušenje Herkule moj; jedan dan čris podne u sanji iz nebes s Apolom prišad za uspominak srčene ljubavi ku mu nosih, uzmoli Apola da mi ovu meštriju božanstveno poda.

Uto se pojave Cacusovi drugovi pastiri koji su štovali čudovišnog kralja kao svoje božanstvo i bio bi buknuo pravi rat između njih i Rimljana, da pred razdraženo mnoštvo i samog Herkula ne stupi najstariji od njih, neki Evander koji je imao i proročke moći, pa pogledavši oko sebe progovori: " Slava tebi Herkule, Jupitrov sine, moja majka mi je još davno prorokovala da ćeš osobno uvećati broj besmrtnika i da će ti stoga biti uskoro podignuto svetište "

I prije nego li bilo što progovorim ti već znaš da je to s pozicije partizanštine, boljševičkih zasada, vidiš krv koja kaplje s mojih usta i razotkrivaš (kao Herkule Poirot) moja zločinačka djela i namjere.

Ti Herkule bolje znat ćeš to od mene: pod nogama našim sve grobovi stoje a pobožne ptice uznose im duše; tekar oni možda ničeg se ne boje?

Herkule, junače, svjetla već se pale; mi još nismo jao počistili štale.