Počinjem bučiti... prolaze mi kroz glavu ideje.. hm... " poznajem li kojeg " noćnog bravara ".. i ništa... i tako.. nedam se smesti.. pošaljem po pomoć... mislim po " pajser "... i čekam... razmišljam... i sjetim se kako bi bilo lijepo kao u filmovima.... okrenuti se na bok i ramenom razvaliti vrata.. i sada kada već gubim strpljenje.. i osjetim bol u ramenu.. odlučim se promijeniti metodu... godine borilačkih vještina su iza mene...; o).... dignem svoju nogicu i u polu " high kick-u " (i filipović bi bio ponosan na mene).... opalim po vratima.... na mjestu gdje sam do maloprije stimulirala ključ i bravicu..... obrišem znoj sa čela... i nježno gurnem ključ u bravu.. okrenem u smjeru kazaljke na satu.. i čujem isto ono malo " krc " od maloprije.... i vrata se otvoriše... kao da im ništa nije bilo... naravno.. osmijeh mi se vratio za tren... ne osmijeh.. nego kes od uha do uha... i ništa mi nije jasno.. što se desilo... brava funkcionira kao i prije... naravno... samo se pitam smijem li van iz stana i dali ću opet naići na tvrdoglavu bravicu... ma bilo kako bilo, petak je.. opuštam se i počinjem uživati u godišnjem (zasluženom) odmoru...