Time je izložba otvorena i prema interpretaciji svijeta na način na koji je teoretičar Miško Šuvaković predložio da se tumači ideologija izložbe: ne kao skup usmjerenih i sasvim racionaliziranih namjera njezinih organizatora, nego kao razliku između namjeravanog i nenamjernog, svjesnog i nesvjesnog, kao krhku atmosferu (ambijent) konceptualiziranih i nekonceptualiziranih mogućnosti, odluka, simbolizacija, rješenja, proklamacija, previda (brisanja), nasumičnih izbora, selekcija, prijedloga, vrijednosti, prešutnih uvida, cenzura, učinaka javnog i prešutnog ukusa, opravdanja, želja i društvenih funkcija koje oblikuju neku vrstu prihvatljive stvarnosti () Istovremeno, naslovna sintagma ove izložbe (Niti iz niti prema...), smještene u specifični prostor Umjetničkog paviljona, te time i u kontekst specifične hrvatske institucionalne stvarnosti, poprima posve prozaičan smisao ukazujući na paradokse hijerarhijskih odnosa između institucionalnih i neinstitucionalnih aktera u polju proizvodnje kulture.