Iz takve, prema nizu parametara, privilegirane institucije, rogoborenja o položaja katolika i Katoličke crkve čula su se i 90 - ih, kao kada je jedan svećenik nedjeljne aktivnosti zagrebačkog pauka oko crkava prokazao kao protukatoličku djelatnost, a djelatnike te službe kao četnike i mudžahedine, ili kada se jedan sveučilišni profesor i svećenik žalio na odnos prema religioznosti u medijima afirmirajući komunizam u odnosu na društvo bez kulture totalitarnom tvrdnjom: kad ljudi nemaju kulture, onda je dobro da ih barem drži režim. Ti glasovi, međutim, nikad nisu bili toliko frekventni i, što je posebno važno, toliko dramatični i upućeni iz samog hijerarhijskog vrha Katoličke crkve kao prošle godine.