Pravi primjer bio bi fenomen hiperventilacije koji može biti izazvan mehanički, i to kroz intenzifikaciju disanja u napornoj fizičkoj aktivnosti.

Posljednju minutu prije zarona disanje nikako ne smije imati karakteristike hiperventilacije.

Zdraviji su fiziološki stimulatori poput umivanja hladnom vodom ili hiperventilacije

Potrebno je paziti da prilikom tog udisanja ne dođe do hiperventilacije jer ona može zavarati ronioca da u krvi ima više kisika, nego što misli pa u moru može doći do nesvjestice.

Za " ručne metode liječenja, kao što su osteopatija, kiropraksa, fizioterapija i respiratorna fizioterapija također ne postoji dovoljno dokaza o učinkovitosti pri liječenju astme. [ 127 ] Buteyko metoda disanja za ublažavanje hiperventilacije može dovesti do smanjene potrebe za primjenom lijekova, ali nema učinka na funkciju pluća. [ 97 ] Zbog toga je mišljenje skupine stručnjaka da su dokazi o njezinoj učinkovitosti nedovoljni. [ 124 ]

Problem tzv. stresa usko je povezan sa popratnim fenomenom hiperventilacije.

Sretna je okolnost da voljno reduciranje hiperventilacije odmah djeluje na smanjivanje stresa i na smirivanje nervnog i endokrinog sustava.

Da bi potpuno shvatili što se događa u apnei ili prilikom hiperventilacije potrebno je rastumačiti biokemizam prijenosa plinova.

Treba ponovo reći da za ove (posljednje) simptome nije neophodna sama brzina ventiliranja, već je odnos volumena zraka koji se udahne u jedinici vremena taj koji utječe na promjenu postotaka plinova koje udišemo - sporo i duboko ventiliranje također može dovesti do hiperventilacije ukoliko se previše produži.

Ukoliko smo osjetili bilo koji od navedenih simptoma hiperventilacije trebamo prekinuti ventiliranje i pričekati da se vratimo u normalu i onda iznova započeti pravilno, kontrolirano ventiliranje.

U slučaju da ronioc osjeti da nije potpuno spreman, upotrebljava se kratka hiperventilacija za kojom potom slijedi kratka apnea (oko 10 - tak sekundi) na površini kako bi se poništili negativni efekti hiperventilacije.

Tijekom hiperventilacije vide se pojedinačni interponirani tetha valovi 6 - 7 Hz obostrano, u nekoliko navrata s diskretnom tendencijom paroksizmu.

Interesantno je, međutim, da i neke škole apnee primjenjuju i uče tehnike u kojima se naslućuju tragovi hiperventilacije.

U međuvremenu, zadržavajući trbuh, steznik ometa normalno spuštanje dijafragme tijekom disanja, a to može dovesti do hiperventilacije, napadaja panike i stresne inkontinencije.

Da, znam da je to najzdraviji oblik rekreacije ali ja se relativno brzo zapušem i padnem u apneju veru (To vam je ono kada nakon hiperventilacije ne možete udahnuti koliko god se trudili.

Neodređene smetnje - često nastaju kao posljedica emocionalnih ili psihičkih smetnji (tjeskoba, fobičke smetnje) ili hiperventilacije.

Smanjenjem hiperventilacije (brzog i energičnog disanja) potrebno je dodatno umiriti disanje (koncentrirati se na disanje) prisjećajući se uporno, ponovno i ponovno kako se radi o epizodi koja će proći i koju ste već imali.

Uglavnom se postiže forsiranim i ubrzanim, ali plitkim udisajima i izdisajima, međutim, u stanje hiperventilacije možemo ući i laganim al i dubokim disanjem ako ga produžimo dovoljno dugo.

Prve kontrakcije dijafragme koje se kod kontrolirane ventilacije pojavljuju otprilike malo poslije polovice dužine trajanja apnee (ovisno od čovjeka do čovjeka), kod hiperventilacije dolaze puno kasnije.

Dok pri kontroliranoj ventilaciji druga kontrakcija dolazi nakon određenog vremena, kod hiperventilacije se druga kontrakcija javlja vrlo brzo nakon prve, a isto tako i sve slijedeće koje su svaki puta sve jače i jače.

Ronioc, naime, kod hiperventilacije nastavlja apneu bez podražaja za disanjem sve dok ne dođe do kritičnog pomanjkanja kisika što izaziva gubitak svijesti.

Druga negativna strana hiperventilacije je što ubrzava rad srca (čak do 100 - 110 otkucaja u minuti), a time dalje povećava krvni tlak te grčenje mišića, što pak za posljedicu ima nemogućnost postizanja opuštanja i bržu potrošnju kisika u organizmu odnosno kraću apneu.

Vratimo se usporedbi s automobilom: Zaroniti nakon hiperventilacije bilo bi otprilike kao pokušaj kretanja automobilom iz 3. brzine, gdje bi motor morao raditi pri povećanom broju okretaja.

Nakon hiperventilacije nikad ne treba raditi apneu.

Čak više od 90 % moderne populacije ima manjih ili većih problema s disanjem poput prsnog disanja, disanja na usta, hiperventilacije (veći broj udisaja od norme).

Tada se u krvi sakuplja prevelika količina kisika i dolazi do hiperventilacije tj. do vrtoglavice ili čak nesvjestice.

Dolazi do hiperventilacije, bolova u prsima, pretjeranog znojenja, prebrzog otkucavanja srca i do brzog zamaranja.

U žena alergičnih na galaktozu Echovist je bio kontraindiciran, a u oko 5 % pacijentica uočavali smo nuspojave poput mučnine, povraćanja, hiperventilacije, znojenja.

Nesvjesticu zbog naglog izrona i/ili nakon hiperventilacije kod ronjenja na dah (sinkopa kod izranjanja) u američkoj literaturi označavaju terminom Shallow water blackout, no isti termin u britanskoj literaturi koristi se za trovanje ugljičnim dioksidom kod ronjenja sa zatvorenim krugom, što može izazvati konfuziju u shvaćanju uzroka nesvjestice.

Promjene u alveolarnim vrijednostima parcijalnih tlakova plinova nakon hiperventilacije su slijedeće: PO2 poraste sa 13,3 kPa na 15 kPa (za oko 13 %) a pCO2 se smanji sa 5,33 kPa na 3,5 kPa (za oko 34 %) dok se pN2 ne mijenja hiperventilacijom.