Jedan od onih koji je u svojim tekstovima korespondirao s duhom vremena, pridonoseći istodobno njegovom oblikovanju, i čije bi se, kako je sam izjavio, početno idejno usmjerenje moglo opisati kao mješavina urbanoga, građanskoga, hipijevskog i šezdesetosmaškog, bio je, dakle, i Pero Kvesić, enfant terrible sredine sedamdesetih, čija raščupana frizura kao da (je) sakriva (la) satirske roščiće.