Po svojoj se kvaliteti izdvaja diskusija koja je u Nizozemskoj počela 2. novembra 2004. povodom ubojstva Tea van Gogha, a tema koje su bili Muhamed Bouyeri, počinitelj, i Ayaan Hirsi Ali, pravi objekt njegove mržnje; odjeci su se te diskusije osjetili i izvan nizozemskih državnih granica i pokrenuta je debata diljem Europe.

Tako se za dvadeset kuna mogao kupiti primjerice moderni klasik, Parfem Patricka Süskinda ili Sofijin svijet Josteina Gaardera, ali i ne tako davno aktualna Nevjernica Ayaan Hirsi Ali i Gonič zmajeva Khaleda Hosseinija.

Dakle, nimalo ne iznenađuje što Ayaan Hirsi Ali mora računati na sankcije intelektualaca.

Točno je da Ayaan Hirsi Ali krši vladajuće stereotipe političke korektnosti: ona, Somalijka, tvrdi da je Europa superiorna u odnosu prema Africi; iako je žena, nije ni udana niti ima djecu; muslimanka je, a otvoreno kritizira zaostalost Kur ana.

Nije dovoljno što Ayaan Hirsi Ali mora živjeti u izolaciji, okružena tjelohraniteljima, zato što radikalni islamisti prijete da će joj prerezati grkljan.

U slučaju Ayaan Hirsi Ali, koja je i sama bila žrtva ženskog obrezivanja i prisilnoga braka, a onda iz Afrike pobjegla u Nizozemsku kako bi dobila azil, ta je optužba u korijenu pogrešna.

" Ja sam Ayaan, kći Hirsija, Maganovog sina. " U prvom dijelu Nevjernice Ayaan Hirsi Ali je petogodišnjakinja koja sjedi na travi dok je baka poučava imenima predaka, koja sva somalijska djeca moraju znati.

Prešla sam taj put i sada znam da je jedan od tih dvaju svjetova naprosto bolji od onog drugog, i to ne zbog privlačnih, svjetlucavih stvari, nego zbog njegovih temeljnih vrijednosti, piše Ayaan Hirsi Ali u svojoj autobiografiji (8).

Ayaan Hirsi Ali se iz Nizozemske preselila u SAD, gdje se zaposlila u desničarskom American Heritage Institute, osnovanom 1943. da propagira konzervativne nacionalističke stavove.

Moj izvor za to: Ayaan Hirsi Ali.

Ian Buruma, i to ne bez perfidnosti, Ayaan Hirsi Ali oduzima pravo da se pozove na Voltairea: on se suprotstavio jednoj od najmoćnijih institucija svog vremena, katoličkoj crkvi, dok se Hirsi Ali zadovoljila napadom na ranjivu manjinu u samom srcu Europe (5).

No, Burumi su važne pojedinosti, kako bi uperio svoju kritiku, koja je koliko razorna, toliko i pogrešna: Nemoguće je, kako to čini Ayaan Hirsi Ali, davati općenite tvrdnje o islamu.

Gospodin Buruma tom kratkom rečenicom pokušava raspravu o islamu svesti na osobni problem Ayaan Hirsi Ali.

(8.) Ayaan Hirsi Ali, Mein Leben...

Zar bi kritika toga trebala biti osobni problem Ayaan Hirsi Ali?

No, ova knjiga nešto je više od obične autobiografije: Nevjernica opisuje jedinstveno intelektualno putovanje od plemenskih običaja iz Hirsi Alinog somalijskog djetinjstva, preko oštrog fundamentalizma Saudijske Arabije pa sve do suvremenog Zapada.

Putem nam Hirsi Ali nudi nešto što je zasigurno njen najveći dar: talent za prisjećanje, opisivanje i prezicno analiziranje svojih osjećaja svakog trenutka putovanja.

Nakon što sam u svom eseju u The New York Review of Books komentirao da smatram kako je krajnje sramotno za Nizozemsku i Europu da ne možemo zadržati među nama nekoga poput Ayaan Hirsi Ali, nastavio sam tvrdeći da njezin pristup nije primjer koji će slijediti većina muslimana u Europi, barem ne za još mnogo budućih godina.

I dalje ustrajem da je to očita istina i važna kritika položaja koji su prihvatili i Ayaan Hirsi Ali i Bruckner.

To relativističko stajalište najistaknutije je kada Buruma stvara usporedbu između svjetonazora Muhameda Bouyerija, van Goghova ubojice, i ljudi koje smatra najglasnijim i najotvorenijim kritičarima radikalnog islama u Nizozemskoj: Ayaan Hirsi Ali i profesora prava Afshina Elliana.

Dok Bouyeri brani radikalni islam, Hirsi Ali i Ellian brane radikalno prosvjetiteljstvo.

Hirsi Ali i Ellian su ratnici s perom.

Buruma piše kako su denuncijacije Hirsi Ali bile od slabe koristi.

U svakom slučaju, Hirsi Ali u svojoj knjizi kritizira seksualni moral islama, koji se nadovezuje na Muhameda, kao kavez za djevice.

Cijeli je omot posljednjeg broja posvećen ratu protiv kršćana, o čemu na osam stranica piše Ayan Hirsi Ali, bivša nizozemska zastupnica somalijskog podrijetla.

Ayaan Hirsi Ali ne samo da dobro izgleda, nego se ujedno poziva na Voltairea.

Prije dvi godine čitala sam knjigu Sibe Shakib ' U Afganistan Bog dolazi još samo plakati ', a prošlog tjedna ' Nevjernica ' Ayaan Hirsi Ali.

Već sam posudila: Lolitu u Teheranu i Djevicu u kavezu od Ayaan Hirsi Ali (i Nevjernica mi je bila odlična), a voljela bi još pročitati i Kabulske lastavice i U Afganistan bog dolazi još samo plakati.

Godine 2004. Hirsi Ali je surađivala s nizozemskim redateljem Theom van Goghom na snimanju kontroveznog filma " Submission, " u kojem se radi o patnji muslimanskih žena zbog nametnutih brakova i zlostavljanja.

Van Gogha je zatim ubio ljutiti muslimanski radikal, a Hirsi Ali se nakon prijetnji smrću počela skrivati.