U intervjuu kojeg je dao britanskom tjedniku Autosport, Colin Kolles prokomentirao je aktualnu poziciju Hispanije Racing. U financijskom smislu, tvrdi, stoje bolje od nekih drugih momčadi.

Veljko Barbieri U rimskoj gastronomiji najboljim su se pršutima smatrali oni iz Galije i Hispanije, keltskih područja gdje i danas vjeruju da je drevnu umjetnost sušenja svinjske šunke ili plećke, solju, dimom i vjetrom, velškom junaku Pryderyju otkrio veliki bog Arawn.

Iako je Pompej bio imenovan guvernerom Hispanije, ostao je u Rimu gdje se brinio za upravu grada. 56. pr.

Stanovništvo Hispanije je također vrlo lako asimiliralo i religiju u svom procesu prihvaćanja rimskog načina života.

Stanovništvo Hispanije je veoma brzo shvatilo značaj poznavanja latinskog jezika.

Također su mnogi sportaši, političari, intelektualci i umjetnici Rimskog carstva bili podrijetlom iz Hispanije.

Bili su to teritoriji koje je moćni Rim osvojio oružjem u punskim ratovima: Sicilija, Sardinija, Korzika, Ilirija, Hispanija, Kartaga, Galija, Makedonija, Mala Azija, golemo područje od Hispanije do Armenije i od Britanije do Egipta.

Postupnim širenjem na sve veće područje Apeninskoga poluotoka u III.st. rim. je država poduzela odlučujući iskorak u osvajanje prekomorskih zemalja (Sicilija 241. pr. Kr., Sardinija i Korzika 238. pr. Kr., dio Hispanije 197. pr. Kr., sjev.

Izgradnja infrastrukture odigrala je veoma važnu ulogu u romanizaciji Hispanije.

Stanovnike Hispanije proglasio je rimskim građanima.

Autohtoni narodi Hispanije su se nalazili na razini napredne plemenske zajednice u kojoj je osnovno načelo bilo kolektivizam.

Završetkom Kantabrijskog rata, okončano je rimsko osvajanje Pirinejskog poluotoka i započinje jedno dugo razdoblje političke i gospodarske stabilnosti na teritoriju Hispanije.

Nakon povratka iz Hispanije Cezar je proglašen za diktatora, ali tu dužnost obnašao svega 11 dana.

Tijekom Republike, autohtono stanovništvo Hispanije je uglavnom pripadalo prvoj skupini - oni koji nisu imali građanska prava.

Nasljedni karakter građanskog prava je doprinjeo stalnom povećanju broja rimskih građana među stanovnicima Hispanije.

Međutim, proces romanizacije Hispanije nije bio ujednačen na cijelom teritoriju.

Jedan od najvažnijih trenutaka u procesu romanizacije Hispanije je bio kada je car Vespazijan dodijelio rimsko građansko pravo hispanskim gradovima 74. godine, i na taj način im omogućio da dobiju status rimskih općina.

Materijali skupljeni u tu svrhu ispunili su nešto manje od 160 svezaka, a za nju je Larcije Licinije, pretorijanski legat Hispanije Tarraconensis, bezuspješno nudio za otkup cijenu jednaku ili veću od 4,700 (procijenjena vrijednost 1911.) ili 300,000 (procijenjena vrijednost 2002.).

Nalazila se u centru Hispanije i brojala je oko 30.000 stanovnika.

Doprinos Hispanije metropoli nije se ograničio samo na poljoprivredu, rudarstvo i zanatstvo.

" Španjolska investicijska grupa u narednim će godinama voditi razvoj Hispanije Racing te će zadržati aktualnu momčad i njezine direktore, što jedna od naših najvećih vrijednosti.

Knjiga Pulitzerom nagrađenoga profesora povijesti na New York Universityju Davida Leveringa Lewisa započinje padom Perzijskog i Rimskog carstva, a nastavlja se usponom proroka Muhameda i stvaranjem muslimanske Španjolske, nakon čega slijedi pet stoljeća zajedničkog života muslimanskog imperija i formiranja Europe, od muslimanskog osvajanja vizigotske Hispanije 711., do četvrtog Lateranskog ekumenskog sabora 1215. koji će među nekatolicima ostati zapamćen po odredbi da Židovi i muslimani moraju nositi posebna odijela kako bi ih se razlikovalo od kršćana, a u svrhu sprječavanja međusobnih spolnih odnosa.

Po predaji, najzaslužniji je što su se rimska plemena uopće naselila na brežuljku Aventinu i to tako što je na povratku iz Hispanije zatukao strašnog Cacusa, čudovišnog pastira sasvim nalik na jednookog Polifema kojeg je nakon velikog rata po povratku iz Troje smaknuo Odisej.

Od grčkih luka i otoka do Sicilije, Kartage i daleke Hispanije na obalama su podizali svetišta moćnoj boginji, promicateljici ljubavnog zanosa i splone nadahnutosti, kako su poslije tvrdili Heleni i Rimljani.

Dobivši dopuštenje da putuje dalje, otpratio je u Rim jednog svecenika iz Hispanije.

Iz svoje je kuće, kroz procjep između svoje kuće na zidinama i Paladinijeve ljetne palače, preko vrtova koji su se nizali sve do sklopa Kneževe palače, mogao uhvatiti sugestivan pogled na vrevu luke u koju su, kako piše Priboević, »praznu ujutro, uvečer znali uploviti i dvadeset do trideset velikih lađa; s bogatog istoka, iz plodnog Latija, hrabre Ilirije, sunčane Afrike, opore Hispanije, surove Skitije, sretne Arabije, rječite Grčke...

Dao je latinsko građansko pravo stanovnicima Hispanije.

Počeo sam detaljno izlagati otprilike: Pseudoskilaks je anonimni grčki pisac koji je sredinom 4. stoljeća prije nove ere napisao Periplus, opis plovidbe duž obala Sredozemlja... opisom je počeo od istočnog Sredozemlja... opisao je plovidbu duž sjeverne obale Afrike, zatim duž južne obale Hispanije i Galije te zapadnom i istočnom obalom Italije.

Na tlu Hispanije vođene su dvije velike bitke u sukobu između Cezara i Pompeja: bitka kod Ilerde (30. ožujka 49. pr.

Nakon bitke kod Munde Cezar je nastavio s pacifikacijom Hispanije i zatiranjem i posljednjeg traga podrške Pompeju.