Pisao je povijesne priloge u Katoličkom listu (1858) i Arhivu za povjestnicu jugoslavensku (1868), a u rukopisu je ostao latinski pisani spis Epitome historiae seu initia, porgressus et vicissitudines almae Provinciae Crucis Croatiae-Carnioliae (Klanicii, s. a., fasc. LVII u samostanu u Karlovcu).

OROSIUS PRESBYTER 418. (Compendium historiae mundi) o ponto-sarmatskim Horitima, pa ZACHARIAS RHETOR 559. (Histoiria Ecclesiae) o konjanicima Hrvts oko Dnjepra, zatim nordijskih Saga o zemlji Haravadja, te Vikinških putopisaca o zemlji Krowataland.

Kr. u bitci kod Gaugamele, pišu tako grčki izvori, a potvrđuje ih i Kvint Kurcije Ruf (Historiae Alexandri Magni).

Ostrišci su izvađeni iz hrpta knjige koja se čuva u knjižnici pod signaturom: A-II-58. Radi se o povijesnom djelu Christiana Adolpha Thuldena Historiae nostri temporis: Pars altera koje je tiskano u Kölnu 1657. g.

Raukar je istaknuo važnu ulogu Račkog, a napose njegovih djela Odlomci iz državnoga prava hrvatskoga za narodne dynastie (1861) i Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća (izlazilo u nastavcima u Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti između 1884. i 1893. godine, u cjelini izdano tek 2009.) te Documenta historiae Croaticae periodum antiaquam illustrantia (1877.), zbirke izvora za hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest koja je naredno stoljeće bila nezamjenjiv priručnik, a povjesničari je upotrebljavaju i danas.

Kao voj. časnik i dužnosnik upoznao je mnoge zemlje Rimskoga Carstva, a u slobodno je vrijeme prikupljao različita stručna znanja koja je sustavno obradio u jedinome očuvanom djelu, prirodopisu u 37 knjiga (Naturalis historiae libri XXXVII), golemu enciklopedijskom tekstu o zemljopisu, antropologiji, zoologiji, botanici, ljekarništvu, rudama, lik. umjetnostima i dr. O Istri govori na više mjesta, najviše o zemljopisu i razmještaju plemena i zajednica Liburna i Histra, ali i o istar. vuni, ulju, javorovu drvu, oštrigama i jantaru.

U to su uključeni: transkripcija Splitskoga evangelijara (Evangeliarium Spalatense), Dubrovačkog rituala, Kartulara samostana sv. Ivana Evanđelista iz Biograda (tzv. Policorion), zatim revizija i objava narativnih vrela za hrvatski rani srednji vijek (Documenta historiae Chroaticae F.

Uredio više od 150 knjiga, a kao nakladnik radio na još oko 400 naslova.Najveći projekti: Povijest hrvatske književnosti; Rječnik hrvatskog jezika; Rječnik stranih riječi Vladimira Anića; suautor Hrvatskog enciklopedijskog rječnika 2002.; zaslužan za izdavanje pretisaka temeljnih djela hrvatske kulturne baštine Danice ilirske (1835 - 49), Misala po zakonu rimskog dvora (1483), Vrančićevog petojezičnog Rječnika (1595), Belostenčeva Gazophylaciuma (1651) i dr; Biblioteka Liber, Croaticus, Temelji, Historiae, Biografije monografije, Kritička izdanja sabranih djela hrvatskih pisaca, Erasmus Objavio: - Okrug Karlovac 1941.; suautor (s I.

Tu su i djela Dopunjci i izpravke za stariju povjest hrvatsku; Borba Južnih Slovena za državnu neodvisnost u XI. vieku - tekst u šest nastavaka objavljen u Radovima JAZU, rasprava Hrvatska dvorska kancelarija i njezine izprave za vladavine narodne dinastije; Stari priepisi hrvatskih izprava do XII. vieka prema maticam, zbirka izvora Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia; Podmetnute, sumnjive i prerađene listine hrvatske do XII. vieka u kojoj se bavi otkrivanjem lažnih isprava vezanih za najranije razdoblje nacionalne povijesti, te rasprava Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljišni obseg i narod.

U organizaciji Društva studenata povijesti " Ivan Lučić - Lucius " u srijedu 10. prosinca održat će se Dies Historiae, odnosno Dan povijesti.

Dies Historiae nastavit će se znanstvenim kolokvijem na temu " Gradske marginalne skupine u Hrvatskoj kroz srednji vijek i ranomoderno doba ".

Cornelius Tacitus rimski povjesničar, u političkoj karijeri dopro do konzulata za cara Nerve, prijateljevao s Plinijem Mlađim, nakon triju manjih djela stvara dva opsežna povijesna djela Historiae i Annalesi bla... blaaa ima jedan metar zapisa o Tacitu.

O tome Horacije Torselino (u Historiae Lauretanae) piše: " Bijaše mirna noć, kad se Djevičina Kuća spustila na prazan šumski prostor. " A upravo su se to vrijeme u Italiji slegli nemiri.

Potaknut od generalnog ministra fra Dionizija Schulera izdao je fra Heribert Holzapfel, bavarac, Manuale Historiae Ordinis Minorum 1909. Za opširnije izučavanje franjevačke povijesti je isti general osnovao časopis Archivum Franciscanum Historicum 1906. Prvi svezak izašao je 1908.

KLUB STUDENATA POVIJESTI - ZADAR I STUDENTSKI ZBOR organiziraju 8. prosinca 2010. posjet kolegama s Odjela za povijest s Hrvatskih studija u Zagreb na njihov 8. po redu Dies Historiae s temom: " Identiteti u Hrvatskoj - kroz povijest i danas ".

Grgur iz Toursa tvrdi da su Franci živjeli u Panoniji, pa su se premjestili do obala Rajne, dok drugi raniji izvori spominju da su se Franci preselili od ušća Dunava do Rajne (Fredegarova kronika iz 7. stoljeća i djelo Gesta regnum Francorum ili Liber Historiae Francorum).

Po uzoru na Henrika Marczalija, A Magyar történet kútf e inek kézikönyve (Enchiridion fontium historiae Hungarum), Budapest, 1901, Šišić objelodanjuje Priručnik izvora Hrvatske povijesti, I/1, Zagreb 1914. U opsežnoj knjizi obuhvatio je razdoblje do 1107, planirajući još tri knjige do 1526, do 1790. i do druge polovice 19. stoljeća.

Na Fakultetu crkvene povijesti (Facultas Historiae Ecclesiasticae) na Papinskom sveučilištu u Rimu specijalizirao je Povijest kršćanstva i Opću povijest Katoličke crkve, a na Papinskom Orijentalnom institutu diplomirao je arhivistiku (1970. - 1971.) Privučen društvenim, vjerskim i političkim zbivanjima u Hrvatskoj izazvanima Hrvatskim proljećem vraća se u Zagreb, gdje je od nadbiskupa Franje Kuharića postavljen II službu prefekta, odnosno odgojitelja u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu (Bogoslovija) na Kaptolu za studente Katoličkog bogoslovnog fakulteta.

Godine 1877. Franjo Rački je u svom Documenta historiae periodum antiquam illustrantia datirao Ispravu u 995. g.

Od inkunabula su najvrijednije Epistolae, Expositions, Commentariorum grammaticorum de orthographia dictionum a graecis tractum Ivana Tortelliusa i Historiae romanae decades Tita Livija, koje potječu iz privatne knjižnice Marka marulića s njegovim osobnim bilješlama.

Stoga je Ciceron rekao za Herodota da je pater historiae ' otac povijesti '.

Teško je među inkunabulama izdvojiti neku posebnu, jer svaka od njih ima iznimnu vrijednost, pa je stoga tek jedna među jednakima: »Historiae Romanae decades« Tita Livija tiskana 1470. u Veneciji, koja se čuva u riznici splitskog dominikanskog samostana.

Kollar u knjizi Historiae iurisque publici regni Ungariae amoenitates (Beč, 1783) i profesor Alex.

Sačuvane stare dalmatinske isprave iz 1056. godine (Franjo Rački: Documenta historiae...) spominju ribare kao poseban stalež.

Voda i njezina uloga kroz povijest, Dies historiae društva studenata povijesti Ivan Lučić-Lucius.

Riječ je o hegelijanstvu dovedenom ad absurdum iako se nakon genijalne historiae calamitatum bračnog para Mandeljštam pod nazivom Strah i nada postavlja pitanje nije li devolucija nešto imanentno samoj evoluciji, njezin objektivni parnjak, a ne tek moguća teorijska postavka.

Jedan od reformatora koji je nastojao ostvariti utjecaj na njega je i Vlačić, posvetivši mu djelo Sacrae Historiae a Mundi exordio ad sua usque tempora deductae, unutar kojega mu upućuje i osobno pismo u svibnju 1556. godine.

Rački u kritičkom izdanju isprava iz doba hrv. narodnih vladara Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia (Zagreb 1877) i u znan. raspravama vezanima za problematiku hrv. diplomatičkoga gradiva.

Uz " Anale " napisao je još nekoliko važnih povjesnih djela: " Povijest " (" Historiae "), " Agrikola ", " Germanija ", " Razgovor o govornicima "...

Filip Novosel; Odabrani primjeri kulturnih i povijesnih motiva drveta kod Hrvata Ponedjeljak, 19.10.2009., 14:00 h, velika crtaona Odjela unutrašnje arhitekture u ŠPUD-u, Trg maršala Tita 11, Zagreb - Filip Novosel, rođen 6. listopada 1984. u Zagrebu, osnovnu školu pohađao u Dugavama, srednju je završio u Gimnaziji Tituš Brezovački, studirao na Hrvatskim studijima povijest i kroatologiju te isto diplomirao 2010., sudjelovao i bio voditelj raznih studentskih projekata poput izdavanja časopisa Ivan Lučić Lucius, organiziranja znanstvenih simpozija Dies historiae i gostujućih predavanja profesora s europskih i svjetskih sveučilišta poput Sorbonne i Yalea.