Iako filmskoj umjetnosti neki pripisuju alkemijsku sposobnost nadilaženja književnoga diskursa, pri čemu nema baš velike razlike između fraza o tisuću riječi i slici i rapsodičnih izljeva o tome kako trenutak Hitchcockova filma sadrži stranice i stranice najsažetijega književnog opisa, činjenica jest da filmski medij nosi u sebi konkretna ograničenja, i da upečatljivost karakterizacije likova na filmskome platnu ovisi ponajprije o tome kako filmski autori izlaze nakraj s tom unutarnjom ograničenošću izabranoga medija